za vikend bili na obliznjoj farmi kupili povrce , voce, medic, a ove breskve osim mene slabo ko da jede , tako da su zavrsile u piti
...
...
i dok se pece
malo muzike
The Stranglers - Peaches (http://www.youtube.com/watch?v=XF3P4AAaVIg#)
da li si probala umesto putera da stavljas svinsku mast?
nije lose...
Quote from: AFord on July 26, 2011, 05:53:34 PM
da li si probala umesto putera da stavljas svinsku mast?
nije lose...
Nisam. Nisam ni videla ovde svinjsku mast. Biljnu jesam, pravim neke kolacice od nje za Bozic :mrgreen:
peaches (http://www.youtube.com/watch?v=VvcohzJvviQ#)
Quote from: E on July 26, 2011, 05:57:21 PM
Quote from: AFord on July 26, 2011, 05:53:34 PM
da li si probala umesto putera da stavljas svinsku mast?
nije lose...
Nisam. Nisam ni videla ovde svinjsku mast. Biljnu jesam, pravim neke kolacice od nje za Bozic :mrgreen:
Svinjsku mast mozes sama da napravis.
Quote from: Mirabella on July 26, 2011, 06:37:06 PM
Quote from: E on July 26, 2011, 05:57:21 PM
Quote from: AFord on July 26, 2011, 05:53:34 PM
da li si probala umesto putera da stavljas svinsku mast?
nije lose...
Nisam. Nisam ni videla ovde svinjsku mast. Biljnu jesam, pravim neke kolacice od nje za Bozic :mrgreen:
Svinjsku mast mozes sama da napravis.
Kako?
Lako. :mrgreen:
Kupis salo u radnji, ima pakovano, svinjsko salo iseceno na trake, nekad ima i malo mesa, pa dobijes lepe cvarke. Ako nema u "normalnoj" radnji, pogledaj u nekoj Latino, oni obicno imaju te stvari koje Aglosaksonci ne vole. Iseckas to salo na komadice, stavis u serpu da se kuva/cvari/otapa na tihoj vatri. Povremeno promesas. Kad se skroz istopilo (bice kao ulje), ostavis da se prohladi na sobnoj temperaturi i slegne talog, pazljivo procedis kroz sitnu cediljku, ostavis da se opet slegne, opet procedis, ostavis da se skroz ohladi, stavis u frizider da se stegne i to je to. :) Moz' da sedi u frizideru kol'ko hoces. Ja kad pecem slaninu, i taj ostatak od masti pravim na isti nacin i odlazem u posudicu koju drzim u frizideru. Tu "obogacenu" mast koristim pomalo, tek da jelo dobije miris slaninice.
Quote from: Mirabella on July 26, 2011, 06:47:13 PM
Lako. :mrgreen:
Kupis salo u radnji, ima pakovano, svinjsko salo iseceno na trake, nekad ima i malo mesa, pa dobijes lepe cvarke. Ako nema u "normalnoj" radnji, pogledaj u nekoj Latino, oni obicno imaju te stvari koje Aglosaksonci ne vole. Iseckas to salo na komadice, stavis u serpu da se kuva/cvari/otapa na tihoj vatri. Povremeno promesas. Kad se skroz istopilo (bice kao ulje), ostavis da se prohladi na sobnoj temperaturi i slegne talog, pazljivo procedis kroz sitnu cediljku, ostavis da se opet slegne, opet procedis, ostavis da se skroz ohladi, stavis u frizider da se stegne i to je to. :) Moz' da sedi u frizideru kol'ko hoces. Ja kad pecem slaninu, i taj ostatak od masti pravim na isti nacin i odlazem u posudicu koju drzim u frizideru. Tu "obogacenu" mast koristim pomalo, tek da jelo dobije miris slaninice.
injaoooo cvarci :mrgreen: xremyb
Немојте ми само рећи да тамо не продају чварке?!
Quote from: slawen on July 26, 2011, 07:06:38 PM
Немојте ми само рећи да тамо не продају чварке?!
Ima neka radnja u TorontI , ali tamo nisam bila vec par godina , ima svasta domace da se kupi. Bas bih mogla za vikend da svratim da kupim cvarcice :mrgreen:.
Nikad necu da smrsam :x
За Америку питам, јел' има тамо чварака?
Quote from: slawen on July 26, 2011, 07:06:38 PM
Немојте ми само рећи да тамо не продају чварке?!
prodaju.
E, sad mi je laknulo.
Bio sam se zabrinuo da je tamo stvarno sve krenulo naopako.
ne znam za Njujork...
Ima i u NY, verovatno u radnji koju drzi "nas" Rumun (Muncan), ali ja obicno kupujem u jednoj maDZarskoj radnji (tamo gde kupujem i kiseli kupus u glavicama i mleveni mak za strudle i odlicne suve, ljute kobasice, i gusciju mas'). Ne volim njihove cvarke nesto preterano jer su mnogo/duplo veci nego nasi, te i cvarCe pravim sama. A kod narecenih Madjara ima i pogacice ca cvarcima, to je vec mnogo bolje.
Kad smo vec o dojaspori citam danas onog sto je vec jednom pisao slicne bisere , pa mu nije bilo dosta i bilo mi je muka.Strasno :shock:
Zbogom Kanado, zdravo Srbijo!
Piše: Nebojša Milosavljević
Možete misliti da sam lud koliko hoćete, ali meni, na neki način, prija to ludilo. Nemam pojma zašto, valjda zato što je tako moje i tako intimno povezano sa mnom. Pokušao sam da pobegnem od njega, ali mi se nije dalo. A stvarno sam probao, nije da nisam. Probao sam da budem građanin sveta, kosmopolita, što bi rekli ovi načitani...
"Ti stvarno nisi normalan" – kaže mi nekadašnji kolega iz ,,Politike", dok u majski suton, koji lagano pada na Beograd, sedimo na terasi nečega što predstavlja ostatak čuvenog ,,Bermudskog trougla".
,,Da se vratiš sada u zemlju? Sada, u ovom trenutku? Pa, druže moj, nikada nije bilo gore, kako ne shvataš? Nema posla, nema para, nema nade, nema ničega... Sve je otišlo u vražju mater, lakše je bilo devedesetih, kunem ti se, tada smo bar tražili da nađemo neku svetlost na kraju tunela, sada smo se oprostili od svake budućnosti, samo gledamo da preživimo od danas do sutra. Mrak, čoveče, mrak... To ti je isto kao kada bi iz Barselone prešao u Čukarički, veruj mi..." – pokušava da poentira nečim što misli da mogu da razumem.
Sumnjičavo gleda u flašicu ,,koka-kole" preda mnom, dok njegove oči izražavaju iskreno uverenje da sam od ranog jutra, verovatno, bio na nečem mnogo jačem i da je moja rešenost da se vratim u zemlju kombinacija pijanstva, nostalgičnog ludila koje oseti svaki emigrant pri poseti Srbiji nakon mnogo godina i totalne neobaveštenosti koja može skupo da me košta.
Slušam ga i podižem pogled prema visokim platanima koji nas natkriljuju, udišem vazduh prepun smoga, smrdljiv da smrdljiviji ne može biti, udišem ga do kraja, punim plućima i osećam kako mi prija...
Par nedelja kasnije – deja vu! ,,Ne, ne, izvini što moram tako da se izrazim, ali ti stvarno nisi normalan". Opet čujem poznatu rečenicu, izgleda kao da se baš svi slažu oko moje dijagnoze, ovoga puta u bašti mog prijatelja, dok sedimo udobno zavaljeni u stolice, a junski suton se polako spušta na Toronto.
Photo: wheretobet.com
,,Posle toliko godina ovde, posle svega što si uložio, posle toliko žrtve i odricanja, sada kada sediš na zelenoj grani i kada ti se smeši budućnost i kada samo možeš da napreduješ u karijeri, ti si rešio da sve to baciš u vodu i vratiš se tamo... tamo u onu ludnicu, u ono bezakonje, u carstvo korupcije i kriminala. Ne, ne, stvarno ne mogu da razumem."
Izraz neverice na njegovom licu toliko je jak da mi dođe da ga potapšem po ramenu, kažem mu da sam se samo šalio i da nikom normalnom, naravno, ne može pasti na pamet da napusti idilu koja vlada oko nas. Podižem pogled prema velikim javorovima koji bacaju nežnu senku na ulicu, osluškujem tišinu koja nas okružuje, tišinu koja štiti ušuškane kuće u predgrađu rezervisanom za uspešne pripadnike srednje kanadske klase, vidim savršeno uređene travnjake, uglancane automobile koji stoje u dvorištima, prozore na kućama koji slikovito govore da iza njih žive ljudi koji uredno plaćaju svoje račune, ulažu novac u sigurne fondove, imaju detaljan finansijski plan za narednu deceniju i duboko preziru sve koji su drugačiji. Osećam mir i zadovoljstvo koji isijavaju iz svakog kutka, mir sigurnog i sređenog života... Udišem duboko, punim plućima, vazduh tako čist da čistiji ne može biti, kao da ga prerađuju negde pre nego što ga puste na korišćenje onima kojima je sudbina podarila tu sreću da žive u Torontu...I onda, ničim izazvan, postavljam krajnje neumesno pitanje: ,,Izvini, je l' sme da se puši u ovom kraju?"
Izgleda da stvarno nisam normalan.
Vozim prema kući koja se nalazi na drugom kraju grada, ali izgleda potpuno identično kao onaj iz kojeg sam upravo izašao i razmišljam o tome kako su se ljudi sa dva kontinenta bez ikakve dileme, ne poznajući jedan drugog, složili oko stanja mog mentalnog zdravlja. I to samo zato što mi je pala na pamet ideja da se nakon 16 godina provedenih u emigraciji vratim u zemlju u kojoj sam rođen?!
Kada se neko od ovdašnjih Kineza, Italijana, Portugalaca ili Grka odluči na sličan korak, naprave mu ispraćaj, tapšu ga po ramenu i kao da mu pomalo zavide što će ostatak života da provede tamo gde mu je sve poznato, gde još uvek stanuju mirisi njegovog detinjstva i gde u potpunosti pripada... A meni preporučuju da posetim neko stručno lice koje će mi pomoći da se oslobodim sumanute ideje.
Pa, dobro, da vidimo da li je baš tako i da li život u Srbiji predstavlja deveti krug pakla, a ostvarenje kanadskog sna savršeni ideal kome svi treba da težimo?
Dakle, šta smo ovde imali?
Deceniju i po emigrantskog života, mnogo snega, mnogo zime, toliko zime da se lepo smrzneš, javorov sirup, javorov list, javorovo drvo, rakune u dvorištu, obilje kredita i kreditnih kartica, laktanje sa starosedeocima i ambicioznim Pakistancima i Indijcima oko boljeg položaja u firmi, bezuspešnu borbu sa akcentom koji nas je nepogrešivo svrstavao u ,,Ruse", dobru kuću, dobra kola, mnogo hokeja na TV, hronični nedostatak duhovitosti, seksipila i šarma, čekanje na sveti period vikenda, ritual nedeljne kupovine, sigurnost najboljeg zdravstvenog sistema na svetu, odlazak na more u sred januara, presudu sudbine da se družimo sa raznim likovima samo zato što su ,,naši", odlazak u porodične posete tim istim ,,našima" kao vrhunac socijalizacije, mir i sigurnost sređenog života, mogućnost planiranja na duge staze, veliki stres ako se planovi slučajno izjalove, život u zemlji koja je po podacima UN uvek u samom vrhu država koje su najbolje na svetu, mnogo pilećih krilaca na žaru, zabranu pušenja na svakom normalnom mestu gde je najslađe zapaliti cigaretu, solidan račun u banci i dosadu, dosadu koja prekriva Kanadu kao snežni pokrivač (s tom razlikom što se sneg ponekad i otopi)...
Šta me čeka?
Bezbrižna starost na Floridi sa ostalim pripadnicima generacije koji su tu došli da umru. Moderni i bezbolni lapot. Lapot u organizaciji društvenog sistema i to samo ako budem imao dovoljno veliki penzioni fond da mu se podvrgnem.
Čemu mogu da se nadam u Srbiji?
Photo: www.discounttraveletickets.com (http://www.discounttraveletickets.com)
Baš ničemu. Tamo je jad, beda i depresija. Tamo nema posla, nema para, nema normalnog života, sve je crno da crnje ne može biti. Političari i tajkuni osiono vladaju, narod grca u dugovima, odlazak na pijacu postao je luksuz, saobraćajne gužve su nesnosne i ljudi su nervozni kao psi, benzin je najskuplji u Evropi, beznađe i pesimizam se mogu opipati u vazduhu... Tamo u maju mirišu lipe, ulicama šetaju najlepše devojke na svetu, nakon drugog ulaska u prodavnicu prodavačice vam se obraćaju sa ,,komšija" , seksipil i šarm se uglavnom podrazumevaju, u jesen još uvek sokacima zamiriše pečeno kestenje, mogu da biram ljude sa kojima ću da se družim i to ne samo zato što su ,,naši", nemam sumnjivi akcenat (hm, ako se ignorišu tragovi mog ,,čarapanskog")...
U stvari, možete misliti da sam lud koliko hoćete, ali meni, na neki način, prija to ludilo. Nemam pojma zašto, valjda zato što je tako moje i tako intimno povezano sa mnom. Pokušao sam da pobegnem od njega, ali mi se nije dalo. A stvarno sam probao, nije da nisam. Probao sam da budem građanin sveta, kosmopolita, što bi rekli ovi načitani...
I šta? Trebalo mi je toliko godina da shvatim da moji moravski geni jednostavno ne trpe blagodeti neo-liberalnog kapitalizma, političke korektnosti i ostalih stvari koje su danas tako na ceni. Trebalo mi je da shvatim da ću se najbolje osećati dok osluškujem kakofoniju svog jezika oko sebe, da predem od uživanja kao mačak na peći kada u smiraj dana sedim na nekom sklepanom splavu, lenjo gledam u reku, pljuckam u vodu i sećam se života u čudnoj zemlji zvanoj Dijaspora...
Šta me čeka?
Ah, da. Umalo da zaboravim. Čeka me par najlepših zelenih očiju na svetu. Za čoveka koji ima ovakvu dijagnozu to baš i nije loše za početak.
I zato moram da postiram jos jednu emigrantsku ( bar za mene) pesmu od Stranglersa
The Stranglers - Nice 'N' Sleazy (http://www.youtube.com/watch?v=OYqllpnyWrY#)
We came across the west sea
We didn't have much idea of the
Kind of climate waiting
We used our hands for guidance
Like the children of a preacher
Like a dry tree seeking water
Or a daughter
Nice 'n' sleazy
Nice 'n' sleazy does it
Btw :Slawene jel se pakujes :)?
Quote from: Mirabella on July 26, 2011, 07:31:24 PM
(tamo gde kupujem i kiseli kupus u glavicama i mleveni mak za strudle i odlicne suve, ljute kobasice, i gusciju mas'). kod narecenih Madjara ima i pogacice ca cvarcima, to je vec mnogo bolje.
kako ovo lepo zvuci :)
vi Majdare (i Rumune), mi PoljaCe i GrCe :mrgreen:...za takve stvari :)
Quote from: E on July 26, 2011, 07:32:07 PM
Kad smo vec o dojaspori citam danas onog sto je vec jednom pisao slicne bisere , pa mu nije bilo dosta i bilo mi je muka.Strasno :shock:
Ниси ваљда све ово прочитала?
Брзо шини једну љуту! (да протераш отров)
Quote from: slawen on July 26, 2011, 07:45:14 PM
Quote from: E on July 26, 2011, 07:32:07 PM
Kad smo vec o dojaspori citam danas onog sto je vec jednom pisao slicne bisere , pa mu nije bilo dosta i bilo mi je muka.Strasno :shock:
Ниси ваљда све ово прочитала?
Брзо шини једну љуту! (да протераш отров)
Ja to skeniram. Znas kako brzom citam.
Quote from: Hate mail on July 26, 2011, 07:55:26 PM
Quotelenjo
Key word here.
Боже хвала ти на технологији: Firefox има опцију да учукаш жељену реч и оно ти је само нађе у тексту на тој страници, ма колико глуп или досадан био. Често то користим кад бутам по српским законима.
Елем и ти си бре неки.
Човек је иначе убити радник, само лењо (зар се не каже лено? можда би то требало да пита колегу из Политике) гледа у воду, јер се у воду не може гледати вредно, пословно, ангажовано, предузетно; ако је случајно и погледаш на тај начин, одмах те подиђе жеља да направиш хидроцентралу, чамац, кућу на води, да покупиш наплављене пластичне флаше и кесе (које је неко други бацио!) и да покосиш травуљину на обали, а онда од гледања нема више ништа....
Quote from: Mirabella on July 26, 2011, 07:31:24 PM
Ima i u NY, verovatno u radnji koju drzi "nas" Rumun (Muncan),
jao Muncan :)
U toj radnji u Astoriji sam vecito kupovao cvarke, imali su ih lepe mesnate.
To je verovatno i poslednji put da sam ih jeo ovde.
Joj sto volim one malecne, sicusne kao mrvice, suve cvarke, jos ako ima i kajmakic namazes preko hleba pa pospes cvarcima :o. Smrt za krvne sudove , al volEm
To su ti duvan-cvarci. Ima recept i za to.
P.S. Mislim da je krajnje neozbiljno i neodgovorno da se diskutuje na temu cvaraka, masti itd. na ovu vrucinu.
Quote from: AFord on July 26, 2011, 11:33:07 PM
jao Muncan :)
U toj radnji u Astoriji sam vecito kupovao cvarke, imali su ih lepe mesnate.
To je verovatno i poslednji put da sam ih jeo ovde.
Evo ti detalji pa zovi, kukaj, preklinji i moli da ti postom posalju cvarke. :)
http://www.yelp.com/biz/muncan-food-corp-astoria (http://www.yelp.com/biz/muncan-food-corp-astoria)
ma neka ih. Imamo i ovde raznorazne 'nase' i imaju zaista sve osim cvaraka. Sto je mozda i dobro.
Nego za tog Muncana sam uvek mislio da ja to lose citam natpis iznad radnje, kad ono zaista coveku ime/prezime?!
Gde bre dobro?! Nikad nije lose imati cvarke u rezervi.
čvarci se tope na jaku vatru, dok ne počnu da puštu mas.
onak da vrijucka.
a od sala se ne pravi mas nego kiflice.
Nije to to salo. Ovo je salo valjda od trbuVa, a za kiflice je ono oko bubrega.
Nista ne znas. xtwak
Популарни салчићи. :mrgreen:
Мирабела добија ову рунду.
ko dobija čvarke?
Quote from: Mirabella on July 27, 2011, 12:35:18 PM
Nije to to salo. Ovo je salo valjda od trbuVa, a za kiflice je ono oko bubrega.
Mirabella da li si ikada probala da kuvas sa onim shorteningom? Navodno moze da se koristi mesto sala? Sta je to? El' valja cemu?
Nisam. Moja svekrva se kune u taj shortening (za kolace) ali, obzirom ko se kune, bolje da zaboravimo. :mrgreen:
Ako si ikada probao ovde kolace u poslasticarnici (narocito italijanske pastries kao cannoli i sl.) i ako su ti smrdeli na nesto, e to je to, shortening (aka biljna mast). Meni je to odvratno ali se ovde mnogo koristi, narocito za pies. Ja pravim sa puterom, jos nisam probala mast, ali cu i to.
E, jeste blesavi, skroz na skroz.
Pricate o cvarcima, a kod mene tek 10 izjutra. ;)
Samo da napomenem, onaj restoran Cedic koji sam vam svojevremeno predlagala,
sluzi cvarke :| i projicu kao gratis....onako, cim sednete za sto.
Ni ja nikad ne koristim shortening.........bljak.
(http://www.coolinarika.com/repository/images/_variations/9/0/901012ea971a5a1522e25ad59539b7ac_content_medium.jpg)
Quote from: Mirabella on July 27, 2011, 05:52:32 PM
Nisam. Moja svekrva se kune u taj shortening (za kolace) ali, obzirom ko se kune, bolje da zaboravimo. :mrgreen:
Ako si ikada probao ovde kolace u poslasticarnici (narocito italijanske pastries kao cannoli i sl.) i ako su ti smrdeli na nesto, e to je to, shortening (aka biljna mast). Meni je to odvratno ali se ovde mnogo koristi, narocito za pies. Ja pravim sa puterom, jos nisam probala mast, ali cu i to.
da, da tacno znam na koji to 'miris' aludiras.
I ja uglavnom koristim puter sto je super jedino sto je onda sve jako puterasto. A ne mora bas svaka pita da je tako puterastog ukusa. Plus sto sa puterom kora nije onako 'flaky'.
Moja Mama cesto stavlja margarin cega ovde nema, ili ga ja za kuvanje a da nije nekako ogavan nisam nasao.
Po upotrebi i prici taj shortening mi se ucinio nesto slicno margarinu.
Nego ja se svih tih shorteninga i slicnih vestackih stvari klonim. Pisao sam recimo o Canola ulju sto je ulje neke KanaCke geneticki modifikovane soje a Canola je zapravo CANadian OiL-A
Quote from: AFord on July 27, 2011, 06:00:23 PM
Nego ja se svih tih shorteninga i slicnih vestackih stvari klonim. Pisao sam recimo o Canola ulju sto je ulje neke cakaCke geneticki modifikovane soje a Canola je zapravo CANadian OiL-A
Ja iskljucivo koristim ulje od grozdjanih zrnaca (grape seed oil) kao i maslinovo za salate.
Quote from: Mirabella on July 26, 2011, 06:47:13 PM
Lako. :mrgreen:
Kupis salo u radnji,
jel ode pise salo?
al' to salo nije salo?
morrrrre! xtwak xtwak xtwak
Све је свршено, и са салом и са чварцима:
The Chicago Mercantile Exchange announced that pork belly futures will no longer be traded. Trades in the frozen bellies used to make bacon* have become too risky since their number had shrunk to almost nothing. (The Washington Post)
*заправо, за чварке
od kad je počela priča na ovoj temi, ja već dva puta pazario čvarke :lol:
Quote from: INI on July 31, 2011, 06:15:06 PM
od kad je počela priča na ovoj temi, ja već dva puta pazario čvarke :lol:
xtwak xtwak xtwak
Quote from: E on July 26, 2011, 07:32:07 PM
Kad smo vec o dojaspori citam danas onog sto je vec jednom pisao slicne bisere , pa mu nije bilo dosta i bilo mi je muka.Strasno :shock:
Zbogom Kanado, zdravo Srbijo!
Piše: Nebojša Milosavljević
Možete misliti da sam lud koliko hoćete, ali meni, na neki način, prija to ludilo. Nemam pojma zašto, valjda zato što je tako moje i tako intimno povezano sa mnom. Pokušao sam da pobegnem od njega, ali mi se nije dalo. A stvarno sam probao, nije da nisam. Probao sam da budem građanin sveta, kosmopolita, što bi rekli ovi načitani...
"Ti stvarno nisi normalan" – kaže mi nekadašnji kolega iz ,,Politike", dok u majski suton, koji lagano pada na Beograd, sedimo na terasi nečega što predstavlja ostatak čuvenog ,,Bermudskog trougla".
,,Da se vratiš sada u zemlju? Sada, u ovom trenutku? Pa, druže moj, nikada nije bilo gore, kako ne shvataš? Nema posla, nema para, nema nade, nema ničega... Sve je otišlo u vražju mater, lakše je bilo devedesetih, kunem ti se, tada smo bar tražili da nađemo neku svetlost na kraju tunela, sada smo se oprostili od svake budućnosti, samo gledamo da preživimo od danas do sutra. Mrak, čoveče, mrak... To ti je isto kao kada bi iz Barselone prešao u Čukarički, veruj mi..." – pokušava da poentira nečim što misli da mogu da razumem.
Sumnjičavo gleda u flašicu ,,koka-kole" preda mnom, dok njegove oči izražavaju iskreno uverenje da sam od ranog jutra, verovatno, bio na nečem mnogo jačem i da je moja rešenost da se vratim u zemlju kombinacija pijanstva, nostalgičnog ludila koje oseti svaki emigrant pri poseti Srbiji nakon mnogo godina i totalne neobaveštenosti koja može skupo da me košta.
Slušam ga i podižem pogled prema visokim platanima koji nas natkriljuju, udišem vazduh prepun smoga, smrdljiv da smrdljiviji ne može biti, udišem ga do kraja, punim plućima i osećam kako mi prija...
Par nedelja kasnije – deja vu! ,,Ne, ne, izvini što moram tako da se izrazim, ali ti stvarno nisi normalan". Opet čujem poznatu rečenicu, izgleda kao da se baš svi slažu oko moje dijagnoze, ovoga puta u bašti mog prijatelja, dok sedimo udobno zavaljeni u stolice, a junski suton se polako spušta na Toronto.
Photo: wheretobet.com
,,Posle toliko godina ovde, posle svega što si uložio, posle toliko žrtve i odricanja, sada kada sediš na zelenoj grani i kada ti se smeši budućnost i kada samo možeš da napreduješ u karijeri, ti si rešio da sve to baciš u vodu i vratiš se tamo... tamo u onu ludnicu, u ono bezakonje, u carstvo korupcije i kriminala. Ne, ne, stvarno ne mogu da razumem."
Izraz neverice na njegovom licu toliko je jak da mi dođe da ga potapšem po ramenu, kažem mu da sam se samo šalio i da nikom normalnom, naravno, ne može pasti na pamet da napusti idilu koja vlada oko nas. Podižem pogled prema velikim javorovima koji bacaju nežnu senku na ulicu, osluškujem tišinu koja nas okružuje, tišinu koja štiti ušuškane kuće u predgrađu rezervisanom za uspešne pripadnike srednje kanadske klase, vidim savršeno uređene travnjake, uglancane automobile koji stoje u dvorištima, prozore na kućama koji slikovito govore da iza njih žive ljudi koji uredno plaćaju svoje račune, ulažu novac u sigurne fondove, imaju detaljan finansijski plan za narednu deceniju i duboko preziru sve koji su drugačiji. Osećam mir i zadovoljstvo koji isijavaju iz svakog kutka, mir sigurnog i sređenog života... Udišem duboko, punim plućima, vazduh tako čist da čistiji ne može biti, kao da ga prerađuju negde pre nego što ga puste na korišćenje onima kojima je sudbina podarila tu sreću da žive u Torontu...I onda, ničim izazvan, postavljam krajnje neumesno pitanje: ,,Izvini, je l' sme da se puši u ovom kraju?"
Izgleda da stvarno nisam normalan.
Vozim prema kući koja se nalazi na drugom kraju grada, ali izgleda potpuno identično kao onaj iz kojeg sam upravo izašao i razmišljam o tome kako su se ljudi sa dva kontinenta bez ikakve dileme, ne poznajući jedan drugog, složili oko stanja mog mentalnog zdravlja. I to samo zato što mi je pala na pamet ideja da se nakon 16 godina provedenih u emigraciji vratim u zemlju u kojoj sam rođen?!
Kada se neko od ovdašnjih Kineza, Italijana, Portugalaca ili Grka odluči na sličan korak, naprave mu ispraćaj, tapšu ga po ramenu i kao da mu pomalo zavide što će ostatak života da provede tamo gde mu je sve poznato, gde još uvek stanuju mirisi njegovog detinjstva i gde u potpunosti pripada... A meni preporučuju da posetim neko stručno lice koje će mi pomoći da se oslobodim sumanute ideje.
Pa, dobro, da vidimo da li je baš tako i da li život u Srbiji predstavlja deveti krug pakla, a ostvarenje kanadskog sna savršeni ideal kome svi treba da težimo?
Dakle, šta smo ovde imali?
Deceniju i po emigrantskog života, mnogo snega, mnogo zime, toliko zime da se lepo smrzneš, javorov sirup, javorov list, javorovo drvo, rakune u dvorištu, obilje kredita i kreditnih kartica, laktanje sa starosedeocima i ambicioznim Pakistancima i Indijcima oko boljeg položaja u firmi, bezuspešnu borbu sa akcentom koji nas je nepogrešivo svrstavao u ,,Ruse", dobru kuću, dobra kola, mnogo hokeja na TV, hronični nedostatak duhovitosti, seksipila i šarma, čekanje na sveti period vikenda, ritual nedeljne kupovine, sigurnost najboljeg zdravstvenog sistema na svetu, odlazak na more u sred januara, presudu sudbine da se družimo sa raznim likovima samo zato što su ,,naši", odlazak u porodične posete tim istim ,,našima" kao vrhunac socijalizacije, mir i sigurnost sređenog života, mogućnost planiranja na duge staze, veliki stres ako se planovi slučajno izjalove, život u zemlji koja je po podacima UN uvek u samom vrhu država koje su najbolje na svetu, mnogo pilećih krilaca na žaru, zabranu pušenja na svakom normalnom mestu gde je najslađe zapaliti cigaretu, solidan račun u banci i dosadu, dosadu koja prekriva Kanadu kao snežni pokrivač (s tom razlikom što se sneg ponekad i otopi)...
Šta me čeka?
Bezbrižna starost na Floridi sa ostalim pripadnicima generacije koji su tu došli da umru. Moderni i bezbolni lapot. Lapot u organizaciji društvenog sistema i to samo ako budem imao dovoljno veliki penzioni fond da mu se podvrgnem.
Čemu mogu da se nadam u Srbiji?
Photo: www.discounttraveletickets.com (http://www.discounttraveletickets.com)
Baš ničemu. Tamo je jad, beda i depresija. Tamo nema posla, nema para, nema normalnog života, sve je crno da crnje ne može biti. Političari i tajkuni osiono vladaju, narod grca u dugovima, odlazak na pijacu postao je luksuz, saobraćajne gužve su nesnosne i ljudi su nervozni kao psi, benzin je najskuplji u Evropi, beznađe i pesimizam se mogu opipati u vazduhu... Tamo u maju mirišu lipe, ulicama šetaju najlepše devojke na svetu, nakon drugog ulaska u prodavnicu prodavačice vam se obraćaju sa ,,komšija" , seksipil i šarm se uglavnom podrazumevaju, u jesen još uvek sokacima zamiriše pečeno kestenje, mogu da biram ljude sa kojima ću da se družim i to ne samo zato što su ,,naši", nemam sumnjivi akcenat (hm, ako se ignorišu tragovi mog ,,čarapanskog")...
U stvari, možete misliti da sam lud koliko hoćete, ali meni, na neki način, prija to ludilo. Nemam pojma zašto, valjda zato što je tako moje i tako intimno povezano sa mnom. Pokušao sam da pobegnem od njega, ali mi se nije dalo. A stvarno sam probao, nije da nisam. Probao sam da budem građanin sveta, kosmopolita, što bi rekli ovi načitani...
I šta? Trebalo mi je toliko godina da shvatim da moji moravski geni jednostavno ne trpe blagodeti neo-liberalnog kapitalizma, političke korektnosti i ostalih stvari koje su danas tako na ceni. Trebalo mi je da shvatim da ću se najbolje osećati dok osluškujem kakofoniju svog jezika oko sebe, da predem od uživanja kao mačak na peći kada u smiraj dana sedim na nekom sklepanom splavu, lenjo gledam u reku, pljuckam u vodu i sećam se života u čudnoj zemlji zvanoj Dijaspora...
Šta me čeka?
Ah, da. Umalo da zaboravim. Čeka me par najlepših zelenih očiju na svetu. Za čoveka koji ima ovakvu dijagnozu to baš i nije loše za početak.
xrepuke xrepuke xrepuke xrepuke xrepuke xrepuke
xrepuke xrepuke xrepuke xrepuke xrepuke xrepuke
xrepuke xrepuke xrepuke xrepuke xrepuke xrepuke