Anti-Libyan Leader Moammar Gadhafi rebel, scouts in the desert after capturing the oil town of Ras Lanouf, in eastern Libya, Saturday, March 5, 2011. The anti-Gadhafi rebels fared better elsewhere, capturing the key oil port of Ras Lanouf from regime forces on Friday night, their first military victory in a potentially long and arduous westward march from the east of the country to Tripoli.
Ima li ikoga normalnog da ne zeli svu srecu ovim ljudima? Kakav heroizam, ponuditi goli zivot iskljucivo za SLOBODU. Koliko nas bi to uradilo? A ovi ljudi su vrlo slicni nama: mladi, cesto obrazovani, urbani. Ovih nekoliko nedelja tog ustanka slusao sam ih na CNN-u kako zbore na engleskom ili citao sta govore u pero reporterima po websajtovima gde su predstavljeni kao inzenjeri, lekari, studenti. Libija je kao Kosovo: 2/3 drustva je ispod 30 godina. To sto se mole Bogu ili vicu o Alahu je nesto potpuno normalno u arpaskom svetu, koji sve od ikakvog znacaja proslavlja ili definise time. Koliko obicnog sveta na Zapadu bi provalilo u magacine vojske, naoruzalo se i verovatno bez ikakvog treninga ili iskustva u poslovima rata jurnulo kao ovi ljudi u pickup vozilima u susret opasnosti samo radi Slobode?
Internet, komunikacije, education, travel pa i ta jebena globalizacija su postali oruzje kojim ce mladi ljudi mozda promeniti decenijske ako ne i vekovne stege tradicionalizma i represije na Bliskom istoku
a i sire.
Governments of the world, pay heed.
