Davno bese, al' secam se da je na jednoj od inkarnacija bio neki duhovit lik sa nikom Bobi je u redu i ako se dobro secam javljao se iz Kanade.
deca su nam bolesna, nocas ce slabo sta biti od spavanja pa brljam po ompjuteru i naletih na ovaj tekst. Gde go da je Bobi, nadam se da je u redu.
Zimske radosti
Bobi je u redu - Jan 31, 2000 18:32 (131.115.*)
Vracam se neki dan s posla i, kao i obicno, sjedim u podzemnoj zeljeznici i, kao i svaki dan, drzim knjigu u ruci. Sva sreca da nema istih saputnika od juce, jer bi sigurno neko od njih primijetio da je kniga otvorena na istoj stranici kao juce i, kad ste vec navalili, kao i prekjuce. I tako, drzim ja knjigu u ruci i pretvaram se da citam, ostavljam utisak.
Nakon nekih 20 minuta, promeskoljim se malo, da bih se namjestio udobnije, stavim nogu preko noge ne primijetivsi da mi je ispod pantalona izvirio donji dio pidzame koji sam jutros namjerno ostavio na sebi vidjevsi da je temperatura oko -7 i koji sam, pazljivo, prije odlaska na posao, uvukao u vunene carape, koje mi je majka poslala preporucenom postom zajedno sa domacim kajamakom jos u septembru mjesecu i za koje sam platio 28 kruna carine. Moram li napominjati da su i kajama i vuna za carape od nasih ovaca koje su pasle dok je moja majka, cuvajuci ih, mislila na mene.
Sidjem sa voza, izadjem iz podzemlja, svratim do prodavnice da kupim mlijeko, hljeb, deterdzent, kalodont, zeni cvijece i ribe, ako ima. Kupim sve to, progutam mladu kasirku ocima, spakujem sve u jednu ekolosku kesu i podjem kuci. Samo sto sam zapalio cigaretu, navukao kapu i rukavice i stavio torbu sa kompjuterom na rame, zazvoni mi telefon, mobilni naravno. Jednom rukom drzim telefon, drugom kesu, a ustima pusim i pricam (ovo kao iz onog vica o Fati iz Visokog, koja i pusi i pjeva istovrmeno). Napolju minus upek'o, a meni nos procurio. Pocelo da kaplje iz nosa, pa sve na novi kaput, koji sam pred novu godinu kupio na snizenju u H&M. Ja se nasao u nezgodnoj situaciji. Ne mogu da smrcam na telefon, upravo me nazvala jedna sa Neta. Sta, treba jos da pomisli da sam balavac! Nego ja na tren spustim kesu da bih oslobodio desnicu ruku, te rukavom obrisem nos. A, bog dao, kaput jeste da je po klizanim cijenama, ali ona vuna mekana ko dusa. Nimalo nisam ogrebao nos.
I ne bih se toga uospte sjetio, nego... Obasjaju me veceras farovi nekih kola u prolazu, i ko zna sta bi se desilo, da ono mjesto na kaputu kojim sam brisao nos nije reflektovalo svjetlost, te me vozac na vriejme uocio i izbjegao.
