... primetim ovo-novo-godišnju reklamu za milku
kao, prostor koji izgleda onako crkveno, neki dečji hor uvežbava, dok se poviše njih po krovnim gredama vere stogodišnji domar i prikiva ukrase (staniolske trake, diskokugle, šljašteće zvezde isl.)
i tu ga đeca ukore zbogradi buke, a on im znakovnim jezikom odbrusi: izvinte, al' ja ovde nešto radim
pa uzne jednu onu kinesku zvezdu da zagleda, jebote, teže mu je da odluči kako da je okači, nego da reši bolcmanovu jednačinu, a zrak svetla se odbije od tu zvezdu pravo u lice jedne lolitice dole u horu
i onda sledeća scena, taj isti domar, uparađen, gotovo neprepoznatljiv sa sve leptirkom, sedi u toj sali za priredbe, hor peva, a ona devojčica stoji u proscenijumu i maje rukama, kako bi i taj deka "čuo" šta se peva
umesto da su lepo pustili titlove na trakalici ispod
gde je tu briga za naše najstarije, zar ne može da živi ko čovek od svoje pemzije, nego mora pred smrt da udiše prašinu stavana
da nisu i njihovi mladi mozgovi otišli u njemačku, pa nema ko da radi
i šta će uopšte gluvi čiča na koncertu?