juce sam negde video tekst nekog recimo psihologa koja je rekla da ne postoji ubistvo iz strasti, prevelike ljubavi i slicne gluposti vec da je to uvek psihoticnost, posesivnost, ludacka ljubomora, zelja da se neko povredi. Kada bi drustvo to malo shvatilo (a nece sa ovakvim novinskim clancima u kojima ubicu pokazuju u nekom romanticnom svetlu nenormalno zaljubljenog mladica koji je patio bez devojke, nije mogao bez nje i sl.), Kada bi se pevaljke i njihove kolege vise pevale a manje se bavile strucnom procenom stvari mozda bi se ovakve nesrece povremeno i izbegle.
Mada me generalno ne zanima ova prica ko se kako ubio, zasto, sta su radili, sta pricali, cudno je da je po novinama o ubici ne pisu na primeren nacin za siledziju i ubicu vec se prica o ljubavi, kako su se voleli, nisu mogli jedno bez drugoga...