ZNAK SAGITE PORTAL • ČUDNA KNJIŽARA • BIBLIOGRAFIJA
0 Members and 1 Guest are viewing this topic.
Progresivnoj kulturi očajnički nedostaje mašte. Kada je riječ o tome da ljude natjera na sanjarenje i pričanje priča, ništa ne nadmašuje reciklažu velikih klasika. Upravo u tom duhu snimljen je Toutes pour une (Sve za jednu, u ženskom rodu), remake remek-djela Alexandrea Dumasa Tri mušketira. Piše Hélène de Lauzun za “The European Conservative“.Dumas je nedavno transformiran u preteču wokeizma. Međutim, i dalje je pomalo previše patrijarhalan. Njegova djela sadrže muškarce, i to previše njih.Tri mušketira su – ženeOriginalna priča stoga je temeljito prepravljena od strane scenaristice Houde Benyamine. Protagonist više nije d’Artagnan, već Sara, mlada djevojka koja je šokirana kada otkrije da su tri mušketira zadužena za čuvanje kraljice Francuske zapravo… žene. Od tada sanja o borbi uz njih. Njihova sudbina? „Transformirati se kako bi bile slobodne, transformirati se kako bi bile ono što jesu.” Kakav program: gotovo kao plakat Planned Parenthooda koji zagovara promjenu spola.Tri mušketira nisu samo zamijenili testosteron estrogenom – također su i „veliko-zamijenjeni”. Više nisu tamni Athos, plemić iz Béarna; Aramis, elegantni vitez d’Herblay; niti bučni Porthos inspiriran protestantskim lordom Isaacom de Portauom, već tri žene upitnog podrijetla. Što u Francuskoj dobrog kralja Luja XIII. rade divlja Marokanka (Oulaya Amamra), kći Alžiraca (Sabrina Ouazani) i zdepasta kongoanska imigrantica? Očito, konzistentnost nije nešto što guši redateljicu, koja je i sama marokanskog podrijetla (i sestra Oulaye Amamre: barem nije imala problema angažirati jednu od njih!).Uložen javni novac: 10 milijuna euraU današnjoj Francuskoj, gdje je kultura gotovo isključivo u rukama progresivne ljevice, ovakav filmski projekt mogao je biti realiziran samo uz obilno javno financiranje. Toutes pour une je, kako objašnjava račun Destination Ciné X, dobio 2,6 milijuna eura od France TV-a, 850.000 eura od Nacionalnog centra za kinematografiju, 550.000 eura od regija Île-de-France, Occitanie i Provence te 500.000 eura iz europskih fondova preko Eurimagesa, što čini ukupni budžet od 10 milijuna eura.U svom press materijalu, redateljica priznaje da je aktivistički nastrojena. Na ljevici, još od Jdanova, sovjetskog ‘glavnog propagandista’, kulturni aktivizam smatra se visokovrijednim postignućem. „Kroz avanturistički film željela sam propitati rodni identitet. Možda je to ono što znači biti relevantan za naše vrijeme”, objašnjava s (vrlo relativnom) smjelošću.Ružan i vulgaran filmski promašajBudimo izravni kako bismo izbjegli optužbe za intelektualnu nepoštenost: nismo pogledali film i nemamo želju da ga pogledamo. Ono što je dostupno na internetu više je nego dovoljno da se stekne dojam. Ružan je i vulgaran. Radnja je klimava i očajnički joj nedostaje mašte, a režija je nejasna i nespretna. Ukratko, ovaj film je ono što Francuzi zovu navet (repa) – sinonim za filmski promašaj.Film, koji želi odati počast ženskim heroinama, ne uspijeva pobjeći od glavne prijevare samopravednog feminizma: tražiti od žena da oponašaju najgore osobine muškaraca, odnosno opscenost, prostačke šale, vulgarnost i seksualnu opsesiju. Očigledno, to je ono što znači biti muškarac.Dva gledatelja po projekcijiPublika je jasno odgovorila: tijekom tjedna prikazivanja u kinima, film je postigao rekordno nisku posjećenost. Sa samo 1271 prodanom ulaznicom na 564 projekcije, film je podržao vrlo „respektabilan” prosjek od 2 gledatelja po projekciji. To je dobra vijest: zdrav razum još uvijek nije potpuno napustio Dumasovu zemlju. A kako duhovito primjećuje novinarka Bérengère Viennot na X-u, statistike su dodatno iskrivljene prisutnošću novinara plaćenih da podnesu ovu muku i koji su se potrudili doći u kino samo zato što nisu imali izbora.Kako da ne usporedimo ovaj jadni spektakl o “tri mušketira” s blistavim uspjehom prije samo nekoliko mjeseci – raskošnog Grofa Monte Crista, koji su na veliko platno donijeli Matthieu Delaporte i Alexandre de La Patellière? Taj je film prodan u više od 9 milijuna ulaznica, osvojio međunarodnu publiku i postao najgledaniji francuski film na svijetu u 2024. godini. Sjajno klasična, ali vješto modernizirana režija uzela je upravo onoliko slobode s izvornim djelom koliko je bilo potrebno da prostranu radnju prilagodi formatu cjelovečernjeg filma.‘Društvo se počinje zasićivati beskrajnom poplavom wokeizma’Ali skandal s Toutes pour une, financiranim novcem francuskih poreznih obveznika koji ga nisu tražili i ne žele ga, tu ne prestaje. Platforma Allociné, koja prikuplja recenzije gledatelja i novinara za svako novo filmsko ostvarenje, uzbunila se zbog očajnički niske ocjene koju je film dobio u prvom tjednu prikazivanja i proglasila to – skandalom.Ocjena od 5% zadovoljnih gledatelja nije mogla biti poštena. Odbaciti takvo „remek-djelo” s tolikim prezirom mogao je biti samo rezultat organizirane akcije Muskove vojske trolova, orkestrirane iz podzemlja mreže X. Stoga je Allociné odlučio – iznimno – ukloniti gledateljsku ocjenu s internetske stranice filma. Nešto sovjetsko leži u toj reakciji – kao da nije moguće, pa čak ni moralno prihvatljivo, da ovaj film bude istinski loš.Ali radujmo se. Društvo se počinje zasićivati beskrajnom poplavom wokeizma, i to nije fenomen ograničen samo na Trumpovu Ameriku. Nepobjedivi protuval se diže posvuda. Naša je nada da će pomesti sve osrednje i trivijalno na svom putu i da će se umjetnici konačno okrenuti slavljenju ljepote, dobrote i istine.
Mora biti britanac, dakle Idris Elba.
