Evo zanimljivog teksta latinoanarhiste o filmu:'Apokalipto' Mela Gibsona: filmska logika genocida
Huan Santos
"Apokalipto" Mela Gibsona nije tek puka avanturistička priča, nije to samo još jedan ekstremni prikaz apokaliptičnog nasilja zarad sebe samog, a "Village Voice" smrtno greši kada kaže da je za razliku od "Hrabrog srca" i "Stradanja Isusovog", "Apokalipto" "neopterećen nacionalističkom ili religijskom posvećenošću", — da je to "čist, amoralni senzacionalizam".
Uprkos ekstremnoj brutalnosti "Apokalipto" nije samo poslednji Gibsonov snaf film sa religijskom temom. Film je moralna priča, i samo su dve stvari kojih se treba setiti da bi smo stekli uvid u grozomorne moralne pobude koje stoje iza Mel Gibsonovog prikazivanja Maja.
Prva je ta da, uprkos Gibsonovom groznom prikazivanju Maja kao zastrašujućeg kulta poremećenih ubica koji kao da su upravo stigli iz "Apokalipse sada!", ne postoje dokazi da je narod Maja ikada praktikovao šrioko rasprostranjena masovna žrtvovanja, a oni sigurno nisu imali za metu nevine lovce-sakupljače i hortikulturaliste koje je Gibson odabrao da prikaže kao žrtve majanskog kulta smrti.
Gibson zna više. On je detaljno prostudirao teren i nije imao praktičnih ograničenja u pogledu fondova koje je mogao da potroši na istraživanje. Njegov prikaz je svesna laž, koju on koristi da bi opravdao premisu da su majanski gradovi-države propali zato što su zasluživali da propadnu, i da su zasluživali da budu zamenjeni "superiornom" kulturom putem genocida poznatog pod imenom Konkista.
"Velika civilizacija se ne može spolja osvojiti dok se sama ne uništi iznutra", tako kaže Gibson. Drugim rečima Konkista nije bila genocid već zaslužena moralna kazna; civilizacija nije pala, u krajnjoj analizi, zbog klimatske promene ili nenameravanog osiromašenja zemljišta ili čak rata - ona je pokorena zahvalujući božijem gnevu protiv sila zla. I Gibson se potrudio da drevne Maje vidite kao silu suštinskog zla.
Evo delića standarda koje je Gibson koristio u osmišljavanju svoje slike Maja. "LA Times" citira produkcionog dizajnera Toma Sandersa:
"Imali smo arheologa, DR. Ričarda Hensena, sa nama", rekao je Sanders. "Bilo je veoma zabavno reći , 'Da li postoji bilo koji dokaz da oni nisu radili ovo?' Kada je on rekao, 'Nema dokaza da to nisu radili', to vam daje neku vrstu dozvole za igru." I "igrali" se jesu. Reks Rid naziva rasističko prikazivanje Maja Gibsonovim "ogromnim kastingom beznačajnih ljudi iz 'Oom-Gawah-Bwana' škole pozorišne umetnosti."
U impresivnom intervjuu sa Krisom Garsijom iz "American Statesmana" iz Ostina, Džulija Gvernzi, ekspertlinja za majansku kulturu na teksaškom univerzitetu o Gibsonovoj agendi kaže: "'Prošli put smo imali Jevreje (u 'Stradanju Isusovom'), sada ćemo imati Maje.' I da bi se istakao taj momenat bilo je potrebno puno zaista uvredljivog rasnog stereotipisanja. Oni su prikazani kao taj ekstremno varvaski narod, dok ustvari, Maje su bile veoma sofisticirana kultura... Mrzim to. Prezirem to. Mislim da je to odvratno. To vređa narod Maja. To vređa one među nama koji pokušavaju da podučavaju kulturnoj senzitivnosti..."
Drugi detalj koji biste možda trebalo da zapamtite je ovaj. Bez obzira šta se desi u ovom filmu, Španci se ne pojavljuju na kraju, prilikom kolapsa majanske civilizacije, da bi "spasli" bilo šta.
Stotine godina će proći od kolapsa majanskih gradova-država do Američkog holokausta. Zarad dobrobiti carstva Španci će žrtvovati 95% populacije u Meksiku, strahote koje će počiniti tokom ne više od 100 godina. Hitlerov holokaust, sa 20 miliona mrtvih, bledi: Osvajanje Amerika od strane Evrope zahtevaće 100 milina života. Ne postoji divljačkiji genocid u istoriji civilizacije.
Ali ako tragate za divljaštvom, holokaust nad majanskim narodom se tu ne zaustavlja. Najrecentniji talas je okončan pre ne više od jedne decenije. Četvrt miliona nevinih Maja su masakrirani u Gvatemali od strane režima odreda smrti podržanog od strane Gibsonovih kohorti hrišćanske desnice, uključujući tu i Ronalda Regana i apokalitične fanatike poput Peta Robertsona i Džerija Folvela. Nazvali su to "Tihim holokaustom" oni koji znaju za njega.
Maje su pretrpele modernu apokalipsu na daleko brutalniji način od bilo čega iz Gibsonove sadističke mašte, brutalnije čak i od onoga što bi se on usudio da prikaže na ekranu. To je priča koju bi odbio: njeni demoni nisu "divljačke" Maje u dosadnom horor filmu, to su hrišćanski odredi smrti podržani od strane fundamentalističkih lidera koji se koriste starim španskim metodama. Britanska anti-ratna organizacija piše:
"Radeći metodično širom majanskog regiona, vojska i njene paravojne jedinice, uključujući 'civilne patrole' nasilno regrutovanih lokalaca, napali su 626 sela. Svaka zajednica je poterana poput stoke, ili uhvaćena u trenutku kada su se već okupili zbog proslave ili zbog pijačnog dana. Seljani, ukoliko nisu pobegli da bi postali lovljene izbeglice, su brutalno ubijeni; drugi su prisiljeni da gledaju, i ponekad uzmu učešća. Zgrade su vandalizovane i razbijene, i primenjena je politika 'ognjene zemlje': ubice su uništile useve, poklale stoku, zagadile zalihe vode, i oskrnavile sveta mesta i kulturne simbole."
"Deca su često udarana o zidove, ili živa bacana u jame gde su kasnije bacani leševi odraslih; takođe su mučena i silovana. Žrtvama svih doba često su amputirani udovi, ili su nabijane na kolac i ostavljane da lagano umru. Drugi su potapani u benzin i paljeni, ili im je vađena utroba dok su još bili živi. Pored toga u neke je kontinuirano pucano ili su mučeni i zatvarani samo da bi umrli u bolovima. Materice trudnica su rasporavane. Žene su rutinski silovane tokom mučenja. Žene - sada udovice - koje su ostale u životu sigurno nisu mogle da prežive traumu: prisustvo seksualnog nasilja u društvenom sećanju zajednica je postalo izvor kolektivne sramote."
Gibson nije ispričao priču o progonjenim izbeglicama koje su pre deset godina bežale pred hrišćanskim odredima smrti. Njegovi drevni lovci nisu ništa više od fragmenata njegove imaginacije, rasistički stereotipi o drevnim Majama koji ne postoje nigde više sem u njegovom delirium tremensu. To su njegovi demoni koji progone njegov imaginarni herojski / žrtveni / alter ego, Jaguarova šapa, kroz "divljačku" džunglu.
Okvir priče je duboko ukorenjen u Gibsonovim ekstremno desnim religijskim i političkim gledištima. On prikazuje majanske sveštenike i lidere kao demonski zle u vreme kada širom sveta raste interesovanje za majansku politiku - Zapatiste - i za majansku spiritualnost i proročanstvo. Podtekst filma i njegov socijalni kontekst uključuju majansko proročanstvo sa kraja doba uništenja, i početak novog oko 2012. godine hrišćanske ere, doba koje može voditi ka harmoniji između čovečanstva i Zemlje.
Biblijska kontra-verzija govori o pravedničkom uništenju sveta sprovedenog od strane osvetničkog boga koji uništava sva živa stvorenja, što je vizija koja je utemeljena u Apokalipsi svetog Jovana, Knjige otkrovenja, koja je bila inspiracija za naziv filma.
Maje koje su preživele ubijanja u Gvatemali i na drugim mestima očuvale su u životu svoje spiritualne tradicije - uključujući svoja proročanstva o kraju ovog doba - uprkos 500-godišnjih intenzivnih nastojanja da se one izbrišu. Desničarski hrišćani na svakom ćošku vide paklene zavere Novog doba (New Age), i napade na druge duhovne tradicije drugih kultura shvataju ne kao kulturni genocid već kao legitimno "duhovno ratovanje" u vreme bližeće apokalipse.
Gibson je stvorio "Apokalipto" na propagandnom frontu spiritualnog rata, smrtno ozbiljnog kulturnog rata između onih koji bi da zaštite i odbrane sposobnost Zemlje da živi i onih na hrišćanskoj desnici koji žele da "dovedu do" Armagedona.
Veći ulozi su budućnost života na planeti Zemlji u vreme kada mnogi smatraju da je industrijska civilizacija Zapada na ivici kolapsa i kada najpoštovaniji naučnici na svetu smatraju da je Zemlja na rubu ekološog uništenja, što je sentiment koji duboko dele živi čuvari majanske mudrosti čiju urođeničku spiritualnu tradiciju je Gibson odabrao da prikaže kao zlu.
Preživeli najrecentnijeg talase genocida još uvek nisu pogledali "Apokalipto" - ni jedan Maja nije, čak ni oni kojima je GIbson rezervisao male uloge, ili koji su radili kao dodatna radna snaga i spremačice.
Čovek ne može a da se ne zapita kako će publika u Gvatemali videti "Apokalipto", ali jedna stvar je sigurna: Maje će biti duboko pogođene kada budu videle da je njihova kultura prikazana kao ludnica ubijanja, dok će oni koji su podržavali režim vodova smrti hrišćanskog fašiste Efraina Rios Monta naći utehu: njihovo gledanje na Maje kao na neljude će biti "opravdano" filmom, a time i njihova genocidna vladavina terora.
Rasistički stereotipi, na kraju krajeva, služe jednoj i samo jednoj funkciji - oni služe kao priča, scenario koji opravdava upotrebu nasilja protiv ciljane grupe, bez obzira da li je oružje ugnjetača mač i top, gasna komora, M16, konopac linčerske rulje, ili kamera.
Jedan gledalac je shvatio i prigrlio Gibsonovu nameru u njenoj celovitosti, rekavši da "Apokalipto":
"Prilično precizno opisuje čitavu poentu civilizacija takvih "plemenitih divljaka" poput Maja, ako nas pitate. Takve nema, nije je bilo, niti će je biti. Ti krvoločni melezi i mnogi drugi pre i nakon njih su bili brutalni, divlji, okrutni i potpuno bez pokajničkih kvaliteta, i najbolja stvar koja se ikada desila ovoj planeti je bilo to kada su zbrisani, da se više nikada ne čuje za njih.
U stvari, mi dugujemo španskim konkvistadorima večiti dug zahvalnosti zato što su zbrisali sa lica planete zgrušano-krvavi bestijalni, brutalni zadah smrti koji se nadvio nad čovečanstvom jer, da oni to nisu učinili, sami bismo morali to da uradimo."
Sin čoveka koji poriče postojanje Holokausta, Gibson je branio svog oca u intervjuu iz 2004, i, nakon njegovih nedavnih pijanih tirada protiv Jevreja, Gibson će teško izaći na kraj sa optužbama za propagiranje rasizma protiv Indijanaca. PR kampanja filma je pažljivo koncipirana tako da se izbegne potencijalna opozicija i izloženost negativnim reakcijama. Uprkos tom naporu majanski aktivisti koji nisu videli ništa više od trejlera za film kritikovali su ga dan pre njegove premijere.
Ignjacio Očoa, direktor fondacije Nahua, je rekao: "Gibson vraća, sa veličanstvenim, visokobudžetnim tehnikolorom, uvredljivo i rasističko shvatanje po kome su Maje bili brutalni jedni prema drugima davno pre dolaska Evropljana i da su stoga zasluživali, ustvari bilo im je potrebno, izbavljenje."
Indijanci koji su videli film bili su pažljivo odabrana grupa; "Apokalipto", zbog svih svojih epskih pretenzija, svoju premijeru je imao u kazinu Oklahoma, i sigurno ne pred publikom aktivista pokreta američkih Indijanaca. Početna latinoamerička publika je bila jednako pažljivo odabrana. Čovek zadužen za PR sa sedištem na Beverli Hilsu sredio je projekcije filma za Latinoameričko poslovno udruženje Los Anđelesa - ne za meksičke i centralnoameričke migrante koji poznaju Maje, ne za urođenički opredeljene Čikan@se, i sigurno ne za značajnu zajednicu majanskih izbeglica u LA-u.
Latinoameričko poslovno udruženje sa zadovoljstvom je Gibsonu uručilo svoju nagradu za "vizionarstvo". Ali prekasno je za Gibsona da se skriva iza takvih veštačkih počasti. Čak je i "LA Times" sa pravom primetio da, "jedna je stvar priznati radu... dostignuća a sasvim drugo proglašavati Gibsona 'vizionarom', posebno u vreme kada je debata o imigraciji potsetila latinoamerikance da se zarazni rasizam nalazi na svega nekoliko pića od nas."
Genocid je čak bliži i od toga. Pitajte Špance. Pitajte odrede smrti. Pitajte Mela, iza kamere ili iza malih sočiva. On je samo na treptaj od nas.
Izvor: info.interactivist.net