Izdanja ``Supernove`` su zbog formata i dizajna medju fanovima bila poznata kao ``male crne knjizice``.
Posjedujem nekoliko naslova iz edicije Supernova, i mislim da svaka sveska ima drugaciji format. Ne znam, sada, kako stvari stoje sa prevodima, medjutim ubijedjen sam da su par romana poprilicno brutalizovani. Savrseno neozbiljna i izuzetno zbrkana edicija. Citao sam je, istina, poodavno.
Sterdzenov
Killdozer! mi se cinio da je publikovan u integralu a ni prevod (ABN-ov) nije nimalo los; jos uvijek pamtim citavu pricu. Na isti nacin mislim da su citaoci osteceni po pitanju Tomasa M. Disa; roman u pitanju je
Echo Round His Bones; kao i 80% X-100 prevoda, ovo je samo bio Reader's Digest verzija za nase trziste, bezosjecajan i poluinteligentan prevod, ali ne kao i u slucaju narednog remek-djela.
Najveci gubitak – kao citaoci – dozivjeli smo kada je u istoj ediciji izisao
THE DEMOLISHED MAN (od) Alfreda Bestera. Naime, radi se o jednom od dva njegova super-poznata romana od kada je, makar sto se tice 20. vijeka, tzv. era kembelovskog SF-a (nisam siguran da je sa Besterom ona i zamrla… ali je zato) slobodno mogla da se prikljuci tzv. visokoj knjizevnosti.
(Drugi Besterov touchdown bio je
The Stars My Destination, jos bolji roman od prethodnog, njegova verzija Diminog besmrtnog
Grofa od Monte Krista. Nakon toga, Bester kao da je umro, bezmalo se izgubio, iako je sedamdesetih napisao roman za koji se kaze da je jedan od rodonacelnika kiberpanka (nisam citao). Citavu svoju imovinu, pred smrt, 1987., ostavio je svome konobaru. Covjek je radio na najpopularnijim stripovima tokom 40-ih, a najvise je strijemio pisanju mejnstrima. Na njegovu nesrecu, ostao je upamcen po necemu sasvim drugom, iako je najposlije znao da je napisao mozda dva najbolja romana jednoga zanra. Zato je do kraja zivota umio da posjecuje sve zamislive SF konvencije, tragajuci za slavom & priznanjem sto su ga odavno bila napustili.
) The Demolished Man (1951) ne samo sto posjeduje nevjerovatnu premisu (ne poznajem dobro istoriju SF-a, pa ne znam je li se, prije Bestera, suocavalo sa ovakvom temom), nego je pisanje toliko naprednije, brze i manijakalnije – i jednostavno nesvakidasnje elokventno – od svega sto je 1972. objavljeno u
Dangerous Visions, tada groundbreaking SF antologiji. Po istoj premisi, nekoliko godina kasnije, recimo, i te kako je ceprkao i PKD, eventualno napisavsi svoju cuvenu pricu “Minority Report”, otevsi od Bestera bezmalo identicnu radnju.
Naime, kod Bestera, u
The Demolished Man, imamo to futuristicko drustvo 24. vijeka u kome vec 70 godina nije bilo ubistva, zbog legija citaca misli, ESPERS-a, koji su u stanju nanjusiti moguci buduci zlocin u glavi nekog covjeka…
(...Lici pomalo i na odlican Brambilin film,
Demolition Man, zar ne, koga su skriptasi korisno pomijesali sa Hakslijevim
Vrlim, novim svijetom – cak i nekim likovima dali imena iz Hakslijevog romana.
) Svakako, u PKD-ovoj simpa biografiji, pri pomenu PKD-ovog opusa, Alfred Bester se uopste i ne pominje, iako
The Demolished Man i danas stoji kao savrseni primjer nekadasnjeg SF-a koji se cita poput bilo kojeg recentnog popularnog zanrovskog ili postmodernistickog romana. (U stvari,
The Demolished Man je neka vrsta proto-krimica.)
Kod nas, u ediciji Supernova, po mome misljenju, Besterov roman je bio najgromoglasniji naslov, iako sam, dok sam to onda citao, imao na umu da citam sranje. Nisam ni mislio da su prevod i izdavacka logika mogli biti losi (ko je u tim godinama razmisljao o tome?
Killdozer!, sjecam se, bio mi je sasvim okej…), ali sam zapamtio da se tada nisam dobro proveo citajuci Bestera. Nekoliko godina kasnije dobijem Besterovu verziju
Grofa od Monte Krista, a nedugo potom i
The Demolished Man.
I utvrdim da uopste nisam citao isti roman u Supernovoj:
...I original, i prevod u Supernovoj, imaju otprilike isti broj stranica; no, za razliku od americkog pejperbeka, Supernova ne samo sto dodje kao izrezana polovina te knjige (po visini), vec ima i jedan i po put veci font slova.
Nije da zelim napisati peticiju protiv covjeka koji je odlucivao koji ce roman u ovoj ediciji da se krati zato jer je imao ogranicene gomile hartije, a koji nece, medjutim zaista je napravio ozbiljnu gresku po pitanju i te kako kvalitetne literature, unistivsi jedan nesvakidasnji naslov i jos prevodjenje povjerivsi kompletnom oligofrenu.
Mislim da je potrebno reizdanje. Cak i uporedno prevodjenje
The Stars My Destination. Ova dva naslova ne bi trebali da se zaborave; uvrstam ih u kategoriju romana Za-Cesto-Iscitavanje. No, opet, to sam samo ja. (Narodna Knjiga umije da prebaci stari prevod u nove korice i tako ga objavi, isto je ucinjeno i sa
Kraljem Pariza Gaja Endora kod ne-znam-kojeg-izdavaca. Valjda nece tako skoncati i Bester, jednoga dana...)
Naravno, necu sada zalaziti u srz stvari, da uporedjujem original i prevod
Razorenog coveka, kao sto bih rado ucinio sa Vinaverovim pristupom
Tomu Sojeru, odn. necim sto bi svi trebali da znamo kao “klasiku”, knjigu/prevod sto se i kod nas, za razliku od Besterove, stampala u desetinama izdanja. Procitajte, stoga, Tvejna u originalu i tek onda odlucite. (Ako je S.Vinaver preminuo, uzgred budi receno, nadam se da je to jedini mrtvac u istoriji ove planete u mogucnosti da osjeti posljedice klaustrofobije.)
Ipak, zna li ko ime tome covjeku u Supernovoj? Koliko je jos romana ovako unisteno? Je li to ZZ? U njegovoj
Enciklopediji, istina, nesto pise o Besteru, ali se i moze naslutiti da ga do tada nikada prije nije citao.
