Tokom nedelje za nama, dva veoma zanimljiva naslova dočekala su objavljivanje - a velika je mogućnost da će biti zanemareni.
Prvi je prava poslastica za ljubitelje stimpanka smeštenog u sekundarni svet. Reč je o romanu vetarana RPG industrije, Arija Marmela.
In Thunder Forged: Iron Kingdoms Chronicles (The Fall of Llael Book One) by Ari Marmell
The first novel based upon the award-winning WARMACHINE® steam-powered fantasy wargame and the world of the Iron Kingdoms™ Role Playing Game is an action-packed steam-tech fantasy that combines elements of epic wartime adventure with thrilling cloak-and-dagger espionage.
The Iron Kingdoms are at war-a war fought with machine guns and magic, knights of valor, and earth shaking titans of steam and steel. And now that war may hinge entirely on nothing more than a sheaf of papers.
An alchemical formula, stolen by an ally they thought they could trust, could cost the brave soldiers of Cygnar everything. Their only hope: a cunning spy, a knight out of her element, and a frighteningly small unit of the best that Cygnar has to offer.
Arrayed against them is not only a single, devious enemy, but the combined intelligence apparatus-and possibly the full military might-of the most brutal martial power Cygnar has ever known.
Premda ovaj naslov na prvi pogled budi sumnju da je reč o još jednoj osrednjoj do lošoj novelizaciji, nekoliko značajki budi nadu da ipak nije tako. Pre svega, In Thunder Forged je objavljen pod Pyrovim imprintom, pa samim tim i pod uredničkom palicom Lua Andersa, koji je dokazao da poznaje ukus publike i da ume da izabere vrhunsku književnost. Potom, Marmel je sada već dokazani pisac i kada je reč o originalnim delima. Istina, njegova fantastika je od lakše varijante, ali je sa čisto zanatskog stanovišta daleko bolji pisac od velikog broja svojih daleko poznatijih i priznatijih kolega. Na kraju, Iron Kingdoms, setting u kojem je ovaj roman smešten, jedan je od najbogatijih i najmaštovitijih "igračkih svetova", koji je tokom desetak godina koliko postoji pratio jasnu i fokusiranu viziju. Sve u svemu, od In Thunder Forged očekujem mnogo.
Drugi pažnje vredan roman dolazi iz pera Kena Šolsa, sa kojim sa radio i intervju za blog. Reč je o
Requiem (The Psalms of Isaak) by Ken Scholes
Ken Scholes’s debut novel,
Lamentation, was an event in fantasy. Heralded as a “mesmerizing debut novel” by
Publishers Weekly, and a “vividly imagined SF-fantasy hybrid set in a distant, postapocalyptic future” by
Booklist, the series gained many fans. It was followed by
Canticle and
Antiphon. Now comes the fourth book in The Psalms of Isaak,
Requiem.
Who is the Crimson Empress, and what does her conquest of the Named Lands really mean? Who holds the keys to the Moon Wizard’s Tower?
The plots within plots are expanding as the characters seek their way out of the maze of intrigue. The world is expanding as they discover lands beyond their previous carefully controlled knowledge. Hidden truths reveal even deeper truths, and nothing is as it seemed to be.
Šolsov prvi roman je u neku ruku objavljen u pogrešnom trenutku. Njegov postapokaliptični svet pokazao se previše egzotičnim za ukus većinske publike, dok su danas neke mnogo slabije knjige (Prince of Thorns by Mark Lawrence) daleko popularnije. Šolsov prvi roman odlikovao se jednostavnošću stila, ali majstorksi izvedenom, gotovo kao nekakav fantazijski haiku, dok je u drugom i trećem romanu pokazao da je više nego u stanju da raste i da se razvija kao pisac, te da vanrednom zanatskom umeću dodaje duboku promišljenost rečenice, odličnu karakterizaciju i umešnost izvođenja nenadanih obrta, kakva se danas sreće još samo kod Martina. Nažalost, Šols je spor pisac. Od trećeg do četvrtog romana prošlo je tri godine, što je preveliki period za bilo koga sem za pomenutog Martina, tako da se bojim da je izgubio impuls koji je na površinu prenapučene fantazijske bare izneo pisce poput Rotfasa, Sandersona i Linča. Inače, Šolsa smatram boljim od sve trojice.
Bilo kako bilo, radujem se "Rekvijemu" unatoč relativno lošem prijemu kod publike. Šols mi je ranije dokazao da je sa svakim romanom sve bolji romanopisac, tako da mu dajem benefit of the doubt.