Sa zakašnjenjem od par godina, čitam Crooked Little Vein Warrena Ellisa.
Ludilo, kao što se da očekivati.
Izrazito malerozni privatni detektiv (čitaj, prati nekog tipa u slučaju razvoda, ispadne da tip pripada udruženju čijim je članovima fetiš noj, i nađe ga, zajedno sa njegovim pajtašima, na farmi nojeva - gomila polugolih sredovečnih tipova koji krešu nojeve - tom detektivu se takve stvari dešavaju stalno, bez da ih sam traži, naprotiv, gnuša ih se) dobija slučaj sa vrha države, da pronađe nestalu knjigu koja sadrži alternativne amandmane na američki ustav, amandmane koje su sastavili Očevi Osnivači i koji, pročitani uživo pred ljudima, menjaju njihovu svest u nešto što je, bar u vreme vladavine puritanaca, smatrano moralnim. Naravno, malerozan kakav jeste, tokom potrage mu se dešavaju najluđe moguće stvari - a crnjak je što ništa od onoga na šta nailazi nije nikakav andergraund, nikakav usamljeni pokret, takve stvari se lako nalaze u pornićima, preko interneta, na mnogim mestima; otkriva da ono što on smatra perverzijom i ludilom zapravo ulazi u okvire mejnstrima.
Suludo. Sumanuto. Nije za svakog.