Završio sam POSLEDNJEG VUKODLAKA Glana Dankana (prevod: Goran Skrobonja, Laguna, 2011). Pristojan roman. Mešavina škole tvrdog krimića i Underworlda, recimo. Postoje 3 frakcije: vukodlaci (zapravo, jedan preostali vukodlak, Džejk Marlou, koji je i pripovedač), zatim vampiri (50 porodica, oko 5000 krvopija ukupno) i SOKOF (organizacija koja suzbija mitska bića - sa vampirima je potpisala zatišje, ali zato tamani vukodlake). Naravno, svako tu tu ima neku svoju adžendu, pa se međusobno vampiri, ljudi i vukodlak međusobno lažu, uhode, spletkare, pare... Da, pare - kao u seksaju... U romanu ima dosta seksa. Možda čaki previše. Inače, Poslednji vukodlak je sasvim pristojan, čak iznad proseka, ali recimo da nije bio onoliko dobar koliko sam očekivao. Dankan dobro piše, tu nema zbora, ali je priču previše razvukao. Moglo se to malo sabiti, skartiti za četvrtinu (roman ima 406 strana), imajući u vidu da je u pitnju (pre svega) pulp koji najbolje fercera kada se nešto događa i kad radnja ide napred. Takođe, imao sam problem sa glavnim likom - bio mi je veoma nesimpatičan. No, utisak je pozitivan. Ima tu dosta sočnih delova. Akcija je posebno dobro napisana.