Sad sam se sjetila da sam obečala dati osvrt na tu zbirku kad je pročitam (več odavno
).
Upozorenje: znam da je post dugačak, pa kog ne zanima neka ga jednostavno zanemari.Nije baš horor, ali ne znam kud bi je drugdje stavila. Inače, o ukupnoj kvalitete zbirke dovoljno je kazati da priča Viktoriji Faust je jedna od 5 najboljih (prve tri po mom izboru su priče bosanskih autora).
Alora:
Jasmina Blažić: Princeza svjetla – sve što mogu kazati a bo… a ma… Što ne znači da tu ništa nema smisla ali ja ga ne vidim da mi ubiješ
Danijel Bogdanović: Klub nemrtvih hemoholičara – nije loša ideja ali jako slabo razrađena.
Danijel Bogdanović: Restoran "Il Grando" – brrr, od ovog sam se stvarno naježila, ne kažu uzalud da je put u pakao popločen je dobrim namjerama. Ali stoji isto što i za prethodnu priču.
Ivana Delač: Buđenje krvi – ajde dosta, ne samo da je zaplet izlizan do zla boga, nego žena još i pisati ne zna.
Senad Duran: Vampir hrvatskih otoka – Senad fthagn! Neka svi znaju da za nas, The Deep Ones, Vampire nisu predatore nego prehrambeni artikl.
Viktoria Faust: Riana u sutonu sivom – ne znam zašto sve tako kude Viktoriju, sasvim solidna priča, o poslu fotomodela kao vrste psihovampirizma.
Veselin Gatalo: Korkut – meni najbolja priča u cijeloj zbirke. Ali one koje su čitale topic koji sam otvorila na drugom podforumu, znaju da ja čitam pisce a ne knjige. A dotični gospodin je izuzetno šarmantna i duhovita osoba. Ozbiljno, priča je super. Najcjelovitija i stilski najljepša.
Ernie Gigante Dešković: Nosferatum di Volosca – zgodno kao kuriozitet, ali upotreba dijalekta nije isprika za zanatsku slabost.
Damir Janković: Loša prilika – da mi ubiješ se ne sjećam o čemu tu se uopće radi.
Adnadin Jašarević: Vrebač – za moj ukus je malo staromodno ali solidno.
David Kelečić: Povijesne zablude – mladi gospodin se naginje hororu s primjesom humora, ali prethodna priča (u zbirke Zagrob) mu je bila bolje napisana.
Igor Mavrin: Kuje na zadatku – što je pisac tim htio reći? Parodija na Buffi ili tako nešto?
Nada Mihaljević: Samo moj vampir – joj, joj, što baš svatko mora pisati? Izlizano, neinventivno, ajde bolje da i ne nabrajam…
Denis Peričić: Zamišlja Marija – sjedni, pet! Ili tko zna, zna…
Boris Perić: Kapital – možda za mlade će to biti informativno i zabavno, ali ja sam morala djela klasika marksisza znati skoro pa napamet. Moja generacija dobro zna i sama da je kapital umrli rad… Od autora romana Vampir – razočaravajuće.
Eduard Pranger: Tinjanski slučaj – ajde, dosta već jednom, jadan je taj Jure Grando, što li će sad svi pisati o njemu…
Dario Rukavina: Kraljeva pjesma za kraj –oh, my, kakav paštroč, Elvis the vimpire u Pazinskoj jami.
Tereza Rukober: Sunce u tvojim očima, Ksenija Skrivanek: Anabela. Sanja Tenjer: Vampirski teatar –ajde, navrh glave je i jedne Anne Rice.
Bojan Sudarević: Psihoanaliza – zabavno, ali autor priče je imao nesreću da sam maloprije pročitala Noćobdiju (toplo preporučujem!). Pa mi baš i ne zabavljaju šale na račun psihoanalize…
Zoran Vlahović: Bježeći noću – ajme, kako li je slabo…
Leon Zambon: Cijena besmrtnosti – Leone, nemoj mi ubiti ali ovo je tvoja najslabija priča dosada (iako ništa gora od večine priča u zbirke).
