Drugi pišu
ATP odbio pomoć
Rukovodstvo gradskog prevoznika nezainteresovano za mogućnost da obezbedi vozni park sa deset polovnih ali dobrih autobusa
(http://www.pancevac.eu/image.php?img=issues/4335/images/hro12.jpg)
Autobusi koji su pre dve godine dovezeni iz Ženeve
Pred Uskrs 2008. godine pančevačkom ATP-u stigla je donacija iz Švajcarske. Donator – ženevski gradski prevoznik – poslao je sedam ,,Mercedesovih" autobusa, istina starih 18 godina, ali po priznanju vozača koji su ih do Pančeva vozili 1.600 kilometara, toliko dobro održavanih da su bili bolji od većine mlađih u garaži pančevačkog Autotransporta.
Organizator poduhvata bila je Dragana Ristić, koja već deceniju i po radi u ženevskom gradskom prevozu. Ovih dana je opet u Pančevu i pokušava da od gradskih vlasti i rukovodstva ATP-a dobije saglasnost da pokuša organizovanje nove donacije desetak autobusa iz Švajcarske Pančevu.
Čula je, kaže, da gradski prevoznik kuburi s vozilima, a njena firma je najavila mogućnost da se ove godine opet ,,otpiše" nekoliko vrlo upotrebljivih vozila.
Međutim, Dragana Ristić, koja se na kraju obratila dopisništvu ,,Politike", kaže da je na ivici plača jer već desetak dana niko nema vremena, a ona ima utisak da niko neće da je primi i sasluša. Rekli su joj da je gradonačelnica odsutna, a direktor ATP-a joj se ne javlja. Stigla je u dva navrata samo do njegove sekretarice.
Ostavila je podsetnicu, direktor zna o kome se radi, ali i dalje, već danima, čeka da je pozove.
– Ne razumem o čemu se radi.
Prošle godine sam uzela godišnji odmor da bih došla u Pančevo i ponudila donaciju od desetak polovnih autobusa.
Ostavila sam čak da biraju između ,,Mercedesovih" i ,,Renoovih" vozila, ali sam zamolila da me u roku od dva dana obaveste hoće li autobuse ili ne. Na odgovor sam čekala mesec dana. U međuvremenu autobusi su otišli u Rumuniju.
Kako stvari sada stoje, isto će se dogoditi i ovoga puta – kaže Dragana Ristić.
Stanko Škaljak, v. d. direktora ATP-a, kaže da zna da ga je Dragana Ristić tražila, ali da su i gradska vlast i on rezervisani prema ovakvim donacijama, jer su ih polovni autobusi mnogo koštali. Na naše pitanje kome je i šta plaćeno, obećao je odgovor za jedan sat. Kada smo se ponovo čuli, direktor Škaljak je priznao da je načinio grešku, jer je pobrkao švajcarsku i francusku donaciju autobusa.
Za ovu drugu, iz 2007. godine, kaže da su nekakvom francuskom sindikatu morali da plate 31.000 evra, pa ih je ta donacija koštala 43.000 evra.
Dragana Ristić veli da će, ako je smanjenje troškova u pitanju, organizovati donaciju tako da Pančevo ne mora da plati ni dnevnice vozačima, jer su njene kolege iz Švajcarske spremne da autobuse dovezu u Pančevo bez naknade.
Miladin Šakić, pančevački većnik zadužen za saobraćaj, kaže da je ovih dana, zbog bolesti, odsustvovao s posla, ali da prvi put čuje da se pančevačkom javnom preduzeću za prevoz putnika nudi nova donacija. Pokušaće da stupi u kontakt sa Draganom Ristić i ne može da veruje da je direktor ATP-a nije primio.
Žena koja je voljna da sredi sve formalnosti kako bi ,,Mercedesovi" autobusi stigli u grad na Tamišu još čeka na odgovor. Približio se dan njenog povratka u Ženevu, a kako kaže, ne može sebi da oprosti jer je došla u situaciju da nekog primorava da besplatno uzme ono što bi mnogi rado pristali da plate.
– Da mi je neko rekao, ne bih verovala da se u Pančevu poklona plaše kao ujeda poskoka – ističe razočarana Dragana Ristić.
Miodrag Šašić (,,Politika", 3. februar 2010)
Aha.
I sta je ovde cudno?
Da su im licno poklonili autobise koje bi ovi prodali ATPu, Dragana Ristic bi bila docekana kao carica. Ovako - koga briga?
Secam se da sam citala pricu o vodovodu dal u Kragujevcu ili gde ono bese (decenijama unazad poznat po losoj vodi - mozda neko od vas zna?), kada je u vreme krize 90tih kada je Evropa bila spremna da pomogne jedan nas covek izboksovao da se napravi vodovod u njegovom rodnom kraju. Znaci, zemlja darodavac je bila spremna da posalje sve sto treba i da snosi sve troskove. Jedini zadatak koji su budzovani imali je da prihvate poklon i da sacekaju kraj radova.
E, jeste... ko ce da vodi racuna o fondovima za rekonstrukciju vodovoda - pitali su. Pa oni, kako ko. Oni sve rade, oni raspolazu parama. A jel mogu pare da legnu na nas racun, pa kako se posao obavi mi da placamo? Pa to nema smisla, oni sve organizuju odande, tamo placaju a ovde donose i prave. E, onda ne moze.
Covek otisao nazad bez potrebe da se ikada vise vrati u rodni kraj.
Bez da raspolazu parama nisu spremni nista da prime ni za dzabe.
Zapita se covek kojim sve sredstvima raspolazu ljudi na polozaju i kolika su im zaista primanja.
Hahaha...
Apsolutno. Bez ugradjivanja nista ne moze.
Ne znam da li znate, ali devedesetih, u jeku raznih pomoci i donacija, tzv. Vlada tzv. Srbije je donela cak i tzv. zakon o tome: niko niotkud ne sme da daruje skoli, bolnici, itd. bilo sta. Sve mora da se da u tzv. Beograd u, recimo, tzv. ministarstvo tzv. obrazovanja ili tzv. ministarstvo tzv. zdravstva a oni ce onda veleumno i velespretno a nadasve i napose velesposobno i veleefikasno to da dostave "gde treba".
Sure. Svakako.
Nekih 6 godina sam odavde slao pomoc porodici palog borca u srpskom delu Bosne. Moj habab Mauzer mi to sredio 2002-2003. preko nekih nasih ljudi ovde i u Beogradu. Poznata humanitarna organizacija okrenuta deci i onako malo "srpska". Nema veze, sirotinja je sirotinja a drzava, osobito ako je srpska, uvek ima pametnija posla nego da brine o troje male dece ljudi koji su je uspostavili i koji je cine.
Saradnja je bila stvarno na nivou, prilog je bio dvodelni: nesto malo fiksno za rad organizacije (totally reasonable & understandable) a po volji za porodicu (visestruko sam premasivao taj neki "suggested" prilog) a imao sam prilike i dopisivati se direktno sa udovicom i decom koji su primali svaki dinar.
Proslog leta, kao i obicno, posaljem e-mail i najavim da cu opet poslati a oni mi odgovore da se "metod distribucije promenio" i da sada sve uplate idu u jedan veliki kazan a onda organizacija nekim nedokucivim i meni nikad objasnjenim postupcima odredjuje gde ce sta da ide, kome i u koje svrhe. Takodje, divni jedan covek iz LA-ja koji je to koordinirao odavde iz Severne Amerike je dao ostavku a njegov posao radi neki "Mile" iz sedista u Beogradu.
Sledeci dan sam, od "Mileta" u Beogradu, primio e-mail spamchinu sa jedno 40 slika Draze Mihajlovica i gomilu nacionalistickih gluposti najprimitivnije vrste.
Treba li reci da od toga vise nista nije bilo mada cu potraziti nacina da se fizickim licima koja su do sada bili korisnici te moje pomoci ipak obratim i posaljem direktno.
Svaka cast Hate :)
nije bas tema ali da ne pokrecem novu temu.
mojima u BGu crkla masina za sudje, a kako su imali Bosch poslednjih 20 godina hteli da kupe opet Bosch. I kupili u nekom tehnomartu ili tako nesto. Cale vec nekoliko dana strepi sta ce i kako sa starom, treba je izvaditi, odneti napolje, doneti novu, ugraditi on nije u godinama da cima masinu a i boji se ledja da ne zezne.
Poucen ovdasnjim iskustvom gde u cenu isporuke (bele tehnike) ulazi i vadjenje i odnosenje stare, potpuna instalacije nove, ja mu kazem sto se ne raspita da li to i tamo rade a cak i da ne rade verujem da ce ti sto mu je isporuce biti radi za pare da mu sve to obave.
Danas salje email kaze da su u subotu dosla dva ljubazna mladica, donela otpakovanu masinu, pristali za neki baksis da odnesu staru ispred vrata (za dalje neka se sam snadje) sve instalirali i okacili. Jutros kada je isao po novine vidi u prizemlju ispred lifta neki krsh i lom, pocepane kutije, stiropora na sve strane a povrh svega toga kartonski poklopac sa njihovim imenom i brojem stana...
Ta dva ljubazna mladica su sve pootvarala u ulazu u zgradu, tu sve to i pobacala i tako ostavili, sa sve imenom i brojem stana na vrhu. Cale odmah isao da cisti, sklanja itd.
neverovatno koje su to dzukele i kako se osljari. Ja kazem caletu da bi ja sada zvao ili taj tehnomart ili te koji su mu prodali uslugu isporucivanja da se zali, on hoce ali vidim da mu je dosta zajebavanja...
Quote from: Jelence on February 07, 2010, 02:55:09 PM
Svaka cast Hate :)
Don't mention it.
Valjda je jasno da mi "obicni" ljudi, onako blago normalni, moramo da vadimo fleke tzv. drzave koja zapocne rat a onda ostavi grupici opstina da ga zavrse. All the while troseci pare na proslave "60 godina "Sluzbenog glasnika" ili pazareci timeshare na nekom izraelskom vojnom satelitu ("za kurcevo zdravlje", sto bi rekao Miladin).
Ova mucenica jos pokusava...
Donaciju nema ko da primi
Autobuse niko neće
Dragana Ristić iz Ženeve od januara bezuspešno pokušava da ugovori donaciju oko 20 autobusa našem ATP-u. Kaže da u ovom autotransportnom preduzeću nema sagovornika i da joj nije jasno da u Pančevu ne žele da prime poklon.
– Zašto ja moram da molim nekoga da bih mu poklonila autobuse? Očekivala sam samo malo više dobre volje i razumevanja, jer mi je neshvatljivo da organizujemo sastanak i da ja mogu da dođem iz Ženeve, a da se rukovodioci ATP-a ne pojave. Neka kažu ako ne žele poklon, jer su nam se za donaciju već javili iz Vršca, Alibunara i Vrbasa – razočarana je Dragana Ristić, koja od 1996. godine radi u Švajcarskoj.
Zoran Jovanović, član Gradskog veća zadužen za finansije, rekao je da je u interesu grada da autobusi iz Ženeve stignu u Pančevo i da ne zna zašto na sastanku nije bio direktor ATP-a Slavko Peričin.
Sindikalni lideri ATPa Milan Marković i Zoran Topalović plaše se da će zbog nečije sujete ostati bez donacije.
– Autobusi su nam potrebni zbog naših putnika i većih prihoda, koje bismo pomoću njih ostvarili. Žalosno je što naše rukovodstvo sumnja u dobre namere darodavca – složni su Marković i Topalović.
Pokušali smo da čujemo i direktora ATP-a Slavka Peričina, ali bili smo iste sreće kao i Dragana Ristić.
Od sekretarice smo dobili odgovor da je on na sastanku i da pokušamo kasnije. Zvuči neverovatno da neko dođe i da moli da vam pomogne, a da vi nemate ni vremena da razgovarate s njim. Da li je ATP toliko jaka firma, da li na našim putevima krstare novi, a ne istruleli autobusi, pa se neko bez obrazloženja odriče donacije vredne nekoliko stotina hiljada franaka?
J. G.
E, a zamisli jos da na autobusima treba da stoji nalepnica ko im je poklonio autobuse? :mrgreen:
Ma nema sanse. Nas narod je nepokpupljiv.
Ali u qrcu.
Quote from: Jelence on April 11, 2010, 04:41:56 AM
E, a zamisli jos da na autobusima treba da stoji nalepnica ko im je poklonio autobuse? :mrgreen:
Ma nema sanse. Nas narod je nepokpupljiv.
Ali u qrcu.
japanci nam onomad poklonise autobuse uz dva uslova:
1) da imaju onu sliku ukrstenih zastava (srpsko i japanska)
2) da ih svaki put operu pre nego ih izvedu na ulice.
Secam se da su to pre par godina bili najcistiji autobusi u gradu i pored svog snega, bljuzgavice i blatnjavih ulica.
Ali, obzirom da su nesto trazili unazad to nije poklon vec vise trgovinska transakcija.
Za onog ko je opterecen mnogim uslovima - te nalepnice, te pranje vozila - to je trgovinska transakcija.
Za onog ko je dao te autobuse je verovatno donacija. Da su ih odvezli na otpad za delove, to bi bila transakcija.
ono je bilo sarkasticno.
ne citas izmedju redova?
uzgred nas komsija je nesto bio u grupi ljudi koja je pregovarala/ugovarala sve te donacije pa nam je pricao kako su japanci zahtevali to redovno pranje kako se ne bi brukali zbog prljavih autobusa. Zamisli nas boli patka, nije nas sramota, a oni se boje da se ne obrukaju sto su prljavi...
sad ko je tu bolje prosao (opet sarkazam)?
jos jednom da se nadovezem. Bilo neka anketa nedavno u recimo Blicu ili tako negde ko su nam najomrazeniji narodi a koji su nam najomiljeniji. Naravno Ameri, Albanci i hrvati su najomrazeniji, ali najomiljeniji su japanci. Zanimljivo bi bilo znati koliko naseg sveta je ikada bilo u Japanu, koliko ih zna jednog japanca i na osnovu cega japanci ispadose najomiljeniji. Mozda bas zbog blistavih autobusa?!
:)
Quote from: Hate mail on February 07, 2010, 03:28:57 AM
Nekih 6 godina sam odavde slao pomoc porodici palog borca u srpskom delu Bosne. Moj habab Mauzer mi to sredio 2002-2003. preko nekih nasih ljudi ovde i u Beogradu. Poznata humanitarna organizacija okrenuta deci i onako malo "srpska". Nema veze, sirotinja je sirotinja a drzava, osobito ako je srpska, uvek ima pametnija posla nego da brine o troje male dece ljudi koji su je uspostavili i koji je cine.
Saradnja je bila stvarno na nivou, prilog je bio dvodelni: nesto malo fiksno za rad organizacije (totally reasonable & understandable) a po volji za porodicu (visestruko sam premasivao taj neki "suggested" prilog) a imao sam prilike i dopisivati se direktno sa udovicom i decom koji su primali svaki dinar.
Proslog leta, kao i obicno, posaljem e-mail i najavim da cu opet poslati a oni mi odgovore da se "metod distribucije promenio" i da sada sve uplate idu u jedan veliki kazan a onda organizacija nekim nedokucivim i meni nikad objasnjenim postupcima odredjuje gde ce sta da ide, kome i u koje svrhe. Takodje, divni jedan covek iz LA-ja koji je to koordinirao odavde iz Severne Amerike je dao ostavku a njegov posao radi neki "Mile" iz sedista u Beogradu.
Sledeci dan sam, od "Mileta" u Beogradu, primio e-mail spamchinu sa jedno 40 slika Draze Mihajlovica i gomilu nacionalistickih gluposti najprimitivnije vrste.
Treba li reci da od toga vise nista nije bilo mada cu potraziti nacina da se fizickim licima koja su do sada bili korisnici te moje pomoci ipak obratim i posaljem direktno.
Почетак примирја у складу са међународним хуманитарним правомАко је реч о Нашој Србији, ту НВО је основао и лично водио Драган Ђилас. Чим је добио позицију градоначелника мислим да се од ње дисоцирао да би избегао конфликт интереса и да је прешла у ко зна чије руке и да са њом ко зна шта ради.
Имаш http://www.srbizasrbe.net (http://www.srbizasrbe.net), ако заобиђеш ћирилицу и србовање, доследни су у томе што увек каче финансијске извештаје и фотоприче породицама које помажу. Постоје већ неколико година и буквално су почели преко нета, могуће баш форума.
Завршетак примирја
Quote from: alan ford
Bilo neka anketa nedavno u recimo Blicu ili tako negde ko su nam najomrazeniji narodi a koji su nam najomiljeniji. Naravno Ameri, Albanci i hrvati su najomrazeniji, ali najomiljeniji su japanci. Zanimljivo bi bilo znati koliko naseg sveta je ikada bilo u Japanu, koliko ih zna jednog japanca i na osnovu cega japanci ispadose najomiljeniji.
Pa kako zasto? Daleko su, ne znamo ih, ne znaju nas. Ljubav prema njima je sarena laza, kao cyber sex - mozes da zamislis onog tamo kao sex bombu ili crnju sa 35 santima, i sve ostale osobine koje ti naum padnu.
Takvu ljubav blizina kvari, odjednom vidis da su prljavi ili da su jedno 20 santima kraci.
Voleli smo mi i Amerikance... Glupe, neobrazovane, moronske Amerikance... Pa kad su nas ti isti Ameri dotukli do kolena, e sad nam vise ne valjaju. Blizina je bila fatalna.
Mi volimo samo one o kojima ne zelimo nista da saznamo.
Saopštenje Gradske uprave
Želimo autobuse!
Povodom (polu)informacija da pančevačko javno auto-transportno preduzeće nije zainteresovano za donaciju švajcarskih autobusa, u našu redakciju je stiglo saopštenje iz Gradske uprave.
U njemu piše: ,,Mi smo otvoreni za saradnju sa svima koji na bilo koji način žele da unaprede život u Pančevu. Ovo se posebno odnosi na donatore. U tom kontekstu, zahvalni smo na naporima koji se ulažu da se obezbedi donacija autobusa iz Švajcarske. Međutim, još uvek nije poznato ni koji autobusi će biti poklonjeni, ni da li ćemo ih mi dobiti. Očekivanja da ćemo odgovore na ta pitanja dobiti prilikom posete službene delegacije grada Ženevi nisu ispunjena. ATP-u je potrebno unapređivanje voznog parka. Nadamo se da ćemo u što kraćem roku saznati da li će Pančevo dobiti donaciju i očekujemo pozitivno rešenje ovog problema".
Dragana Ristić, zaposlena u švajcarskom auto-transportnom preduzeću, neposredno pre polaska u Ženevu rekla je da će preneti poruku naših lokalnih vlasti gazdama firme u kojoj radi.
J. G.
(http://www.easyfreesmileys.com/smileys/lol-061.gif)