Prosto je neverovatna ova oseka dobrih ideja, dobrih priča za filmove.
Užas.
Sinoć pustim "It" i prekinem da gledam posle prvih deset minuta. Gledao sam do onoga dela kad klovn klinca uvlači u kanalizaciju; pre toga sam se nervirao kako su naivno uradili da onaj brodić od papira piči k'o formula 1 potočićem od kišnice koji curka uz bankinu do prve šahte i otkud šahta/uliv tek u trećoj ulici; sećam se da sam, dok sam bio tamo, jedno vreme išao pešice svako jutro do panerabreda na kaficu i uz put doručkovao jabuku i da je taj otvor za kišnicu toliko veliku da sam mogao da ga pogodim ogriskom sa petnaest metara, čudi me kako amerikancima takve očigledne stvari ne padaju u oči?
Posle pustim Baladu o Leftiju Neštonešto i smorim se još brže, a film je izgleda toliko sranje da nisam mogao uz njega ni da spavam k'o čovek, već sam se prevrtao u krevetu, budio sav u znoju i uopšte namučio sam se dok nisam ugasio tv, jer je namešten na autorevers, što bi rekli.
A istovremeno oko nas ovakve jake životne priče kao što je na primer ova Ivanova. Čovek koji dovodi ženi kući na ručak ljubavnicu i njenoga muža, pa kad oni dobiju zelenu kartu, planski joj pravi dete da bi...? Zašto? Ovaj dramatični ljubavni triler držaće vam pažnju sve do samog kraja.
Ili, na primmer, afera nestalih (čitaj: ukradenih) srpskih beba. Ovo mi je palo na pamet dok sam razmišljao o Ivanovom slučaju, jer se tamo DNA test drugačije zove paternity test, a zašto ne (i) maternity, pade mi na pamet, čemu taj sexizam, pa zato što mater semper certa est, e jes' kurac, možda tamo, ali ne i u Srbiji, missim, koliko može biti i tamo, ako postoji dobro organizovana zavera, šta je garancija, ona roze/plava plastična narukvica/nanogica sa matching numbers ili bar kodovima što vezuju mami i detetu, ha-ha, nikakva prepreka za vešt um, jel' da? (pitam vešte umove, Ivan i Hik su se do sada dokazali, da vidim vas ostale), a zamisli sad sve to u Srbijici sedamdesetih i osamdesetih godinica, sjajan ambijent, komunistička zemlja, al' kao ne baš iza gvozdene zavese, u stvari jeste, do koske, al' onako kulovski (šta ćeš, takva nacija), zato ovaj potencijalni scenario treba da iima i taj istorijski pristup, kao u Kumu, flešbekovi, možda čak i desetominutni intro, udba da bude ona neprekinuta crvena nit koja povezuje to vreme kad su svi radili za nju i sadašnjostt, kada... pa da li se išta bre promenilo? jeste, pojavni oblici, Njegoš Ilić, lokalni Aleksa Žunić, osnivač dvestotinak NVO (među kojima i Ravnogorski pokret, Društvo srpsko-mađarskog prijateljstva, Klub ljubitelja fića itd...), invalidski penzioner od kad zna za sebe i najglasniji zagovornik raskrinkavanja umešanosti najviših vrhova države u tu aferu, koji zastupa sirote sluđene roditelje pred sudom u Strazburu... a u stvari zamajava ove nesrećnike koji bi, da su u Americi, verovali da su im decu oteli vanzemaljci, ovde su to Šiptari, jebote Šiptari, kao da je njima malo bilo njihove dece, pa su krali još i srpčad, a ne, prijatelju moj, to je plan još od Prizrenske lige, populacioni rat, droga, narko karteli, praški klan i praška šunka, korumpirana evropska birokracija i, naravno, američki turista ili još bolje novinar, ratni novinar, sa iskustvom iz Iraka i Avganistana (još flešbekova) koji je došao u Prag da leči slomljeno srce i pocepan džep posle lošeg razvoda (ženu mu kreč'o Hakija) hektolitrima piva i Čehinjicama sa trominutnih klipova pornhaba, koji sasvim slučajno (da li je baš slučajno? to ćemo saznati tek na kraju filma, kao kod Ivana, ili možda u drugom, trećem nastavku?) upada u tu priču i onda je priča svom uredniku, to jest nama...
Dajte bre ljudi, pa jel' viditte kakvih sve holivudskih materijala ima oko nas, samo treba da se sagnemo i pokupimo ih i sledstveno tome milijune, pa posle svako može da ostvaruje svoje snove, Pijanista na primer da sazida kuću kod Bijeljine, Ivan da kupi Sky Moon Tourbilion, Indie da... njemu u stvari ništa i ne treba, al' dobro, nema veze, ideja je da ovde sednemo i kolektivno, koliko nas ima, a nije mnogo ostalo (a ako me naljutite neće ni toliko) napišemo jedan jebački scenario i prodamo ga onom Vajnstajnu, Vajnstinu, ako treba naći će mu Ivan i neku cupi, premda mislim da mu se sad pička ogadila i da bi mu jedan ovakav moralan film, tj. film sa moralnom osnovom i poukom i te kako dobro došao da se malko povadi...
A?