Igre koje najviše očekujemo

[Meho Krljic]

Ma, prevazićićeš ti tu tvoju ograničenost samo na RPGove, slutim. A i da ne prevaziđeš, ništa zato, moji komentari nisu baš SAMO za tebe 

[neomedjeni]

Nooooooooooooooooooooooo!!!!!!!!!!!!!!!! 

[Meho Krljic]

Podsećanje braći i sestrama koje poseduju WiiU: Nintendo ima "free Splatoon Global Testfire demo" ovog vikenda. Dakle, moći ćemo da svučemo demo Splatoona ali će nam biti dato da ga igramo samo u tri termina, sutra u Subotu:

   
• 4 do 5 ujutro.
• 12 do 1 popodne.
• 8 do 9 uveče.

Nintendo ovim želi da istestira infrastrukturu potrebnu da se igra, kad izađe 29. Maja, ugodno igra na svim meridijanima u prelepim, vlažnim deathmatchevima, tako danam zato daju samo ovoliko vremena. Ali pošto Splatoon toliko željno iščekujemo, i ovo je dobro.

[Meho Krljic]

Ovaj najnoviji Uičer 3 trejler nismo kačili?


http://youtu.be/HbOSpAO5tf4

[neomedjeni]

I da jesmo, dobre stvari uvek vredi reprizirati. 


Šalu na stranu, ovih dana se toliko priča i piše o Witcheru da mi je dosadilo da filtriram informacije. Naročito jer se nadam da ću kad završim drugi prelaz PoE da konačno zaigram dvojku, pa ne bih da me previše uhvati sveopšti hajp koji prati trojku.

[Meho Krljic]

Inače, u Witcheu 3 možete da ostvarite snošaj na... jednorogu????


Takođe:

[neomedjeni]

Dobro, opet je bolje nego ostvariti snošaj sa jednorogom.


Premda se Dvorkin verovatno ne bi složio. 

[neomedjeni]

Kontam da ni ovo nije bilo.

http://www.gamebanshee.com/news/115527-the-witcher-3-wild-hunt-xbox-one-900p-to-1080p-dynamic-scaling-gameplay-video.html

[mac]

Ja vidim samo zvaničan YouTube video koji na nekoliko jezika objašnjava da neki video klipovi ne mogu da se prikazuju na starim uređajima.

A, dobro, stigla ispravka.

[Meho Krljic]

Witcher 3 je inače već prebacio milion kopija u pretprodaji (missim, ja sam već kupio dve  ). Biće to uspešna igra.

[neomedjeni]

Ko zna, možda i cifre koje je dostigao Skyrim budu ugrožene.


Mene više kopka jedno drugo pitanje - hoće li kvalitet u pripovedanju na koji su nas Poljaci navikli uspeti da preživi prelazak na open world? Svi znamo koliko je teško napraviti dobar open world RPG. Daj Flano da oni to mogu.

[Meho Krljic]

Ne verujem da će ovo prodati više od dvadeset miliona kopija (Skajrim je prodao 23 miliona) - Witcher jeste solidno poznat brend, pogotovo u (istočnoj) Evropi, ali Elder Scrolls je mnogo poznatiji brend, pogotovo u Americi i zapadnoj Evropi. Ali verujem da će se prodavati odlično, ovo je prvi Witcher koji ima simultani izlazak za PC i konzole, dolazi u godini kada se ne očekuje izlazak ni jedne slično masivne zapadne RPG igre (sem ako nas Bethesda na E3-ju ne iznenadi Falloutom 4 ovog božića, ali veoma sumnjam u to), izgleda lepo (mada mnogi kukaju da je kvalitet grafike osetno smanjen u odnosu na prve trejlere "zbog konzola", ali to su očigledne budale) i pogotovo što je open world, verovatno će biti prijemčiv za viralne JuTjub zajebancije gde će se prepričavati razni doživljaji koji su jedninstveni za svakog igrača itd. Ja se zapravo mnogo više plašim da li će igra imati kvalitetnu open world mehaniku nego što se brinem za pripovedanje - open world igre ionako puštaju igrača da gradi svoje narative (Red Dead Redemption, ah...) - a CDPR-u je ovo ipak prva igra tog tipa.

[neomedjeni]

Tja, tu se razilazimo u prioritetima. U ovakvoj vrsti igara me je uvek jako nerviralo što je toliko lako uskočiti u zamku ogromnosti sveta u koji si ubačen i zaboraviti da neka priča uopšte postoji. Tu pre svega mislim na glavnu priču, ono zbog čega igraš igru. Elders Scrolls je to oduvek loše hendlovao. U Oblivionu bih na početku igre prisustvovao ubistvu kralja, dobio zadatak da obavestim šefa Blejdsa o tome i o realnoj opasnosti da nas čeka invazija iz drugog sveta... a onda bih mogao da provedem celu igru radeći neke potpuno druge stvari, završim sve kvestove koji nisu vezani za glavni kvest i tek tada se vratim njemu.


Morowind je po tom pitanju bio još gori. Mislim, setite se samo ovoga:


"Dobar dan Kajuse, ja došo."
"Slušaj mali, još si ti mlad i zelen, evo ti malo para, zajebavaj se okolo, pa se za jedno dvesta sati vrati da popričamo o krizi zbog koje su te poslali ovamo."


To se tako ne radi, odnosno, ne bi trebalo da se radi. Izazov koji je stavljen pred open world RPG igre i koji bi WH, nadam se, trebalo da prebrodi, ogleda se u činjenju smislenim sa stanovišta glavne priče neizbežno lutanje po svetu. Svo vreme. I čak mislim da postoji vrlo jednostavan način da se to uradi, kada se pogleda šta je uvodni zaplet trećeg Witchera. E, to bih da vidim ostvareno. 

[Meho Krljic]

To što navodiš je svakako problem sa kojim se open world igre oduvek suočavaju, pa bih rekao da je kod Elder Scrollsa pre u pitanju to da Bethesda na silu želi da ima i "klasičan" narativ o herojskoj potrazi i otvoreni svet nego to da se ovo ne može pametno uraditi. Kako i sam kažeš, treba učiniti narativno smislenim svo to lutanje. GTA igre su prilično uspešno pomirile relativno uspele narative i vrlo reaktivan otvoreni svet time što su uspeli delovi narativa zapravo samobitne epizode, dok se može diskutovati o tome da li je celokupan narativ zaista "dobar" u smislu dinamike pripovedanja i balansa elemenata priče u krajnjem zbiru. Red Dead Redemption, takođe, ima jedan od uspelijih open world narativa i jedan od uspelijih open world setinga jer je tu sjajno uklopljena ideja lutanja prerijom i skupljanja snage za sukob sa negativcima sa otvorenošću sveta.

No, da li se to uklapa uz Witcher svet? Videćemo. Kako rekoh, više me brine da li će sama mehanika biti kako treba - da borbe ne budu banalne (jer će ih biti mnogo) da sakupljanje ne bude dosadno itd.

[neomedjeni]

Mislim da bi moglo da se izvede uz malo sreće. Recimo, ako je zapleti igre potraga za Ciri i Jenefer, koje su tu negde, ali niko ne zna gde, onda bi Geraltov odlazak u bilo koji kutak sveta mogao da bude opravdan tim zadatkom. Negde bi zatekao neke njihove tragove ili lažne tragove. Negde neki kvest vezan za njihov prolazak. Negde drugde ništa, ali svejedno bi mogao da pita. I eto igre u kojoj možeš da ideš gde hoćeš i rešavaš sporedne zadatke, a istovremeno svo vreme budeš povezan sa glavnim.


Mehanika je, naravno, i te kako važan element, ali sam nekako ubeđen da će deo sa alhemijom da bude odrađen odlično, jer su tu blistali u kecu i nikad mi nije bilo treško da usput sakupljam sastojke, nalazim formule i pravim napitke. S druge strane, fajt nikada nije bio hvaljeniji deo Witchera, pa bih tu bio prezadovoljan ako sve ispadne solidno.

[Meho Krljic]

Da, razumno to deluje, ali to što navodiš zapravo ne zahteva open world. Takva struktura kampanje je "normalan" nelinearni RPG - KOTOR, Mass Effect ili Dragon Age sve imaju manje-više takve kampanje. Open world podrazumeva, for betr or for vrs, taj pominjani "emergent gameplay", dakle, situacije koje nisu skriptovane i razvijaju se kroz interakciju sistema igre a tu je mehanički (a ne narativni) nivo presudan po pitanju kvaliteta iskustva. Skajrim priču ja danas, da me ubiješ, ne bih ni umeo da ti prepričam, ali bih umeo da ti prepričam gomilu epizoda koje sam sam kreirao sam od sebe, upadajući u razne situacije i smišljajući kako da se iz njih izvučem. E, to ćemo da vidimo kolko su CDPR kadri da naprave.

[Meho Krljic]

Evo, za her Neomeđenog, prikaz-u-nastajanju Witchera 3, iz pera Majka Vilijamsa, koji samog sebe opisuje kao "četvrtog najinteresantnijeg čoveka na planeti" u poslednjem USGamer podkastu 

http://www.usgamer.net/articles/the-witcher-3-wild-hunt-ps4-review

[Meho Krljic]

Hajp je jak za Arkam Najta. Primer:

Batman now has a sniper rifle that causes guns to explode     

The last trailer for Batman: Arkham Knight, embedded above, showed off a new, long-range weapon called the "disruptor," and today a blog post discussing the use of the weapon was released on the game's official forums.
What's interesting is that the disruptor has three charges per encounter, meaning it's ammunition is tied to the game and not any in-universe reason for having three shots. You want more ammo? Go to a new encounter. Here are your options when it's in use, direct from the post:

   
• Jamming enemies weapons when they attempt to fire at Batman
• Exploding enemy weapons (by using two charges on the same weapon)
• Rigging weapon crates to shock enemies who try to arm themselves
• Tagging vehicles with tracking devices for Batmobile pursuits

"In Predator scenarios, the Disruptor can be employed to  target various enemy devices by rendering them inactive, or even turning  them against their owners," the blog post states. "Additionally, the Disruptor is equipped with a long range scope,  allowing Batman to survey and set up control of the situation from the  rooftops of Gotham City with pinpoint accuracy." So it's not a traditional gun, but a gun that removes the efficacy of your opponent's weapons.
Having something explode in the hands of a henchmen comes pretty close to breaking Batman's "no kill" rule, but we'll just assume they're stunned and thrown clear of the blast.
You'll also be able to upgrade the weapon with more uses per engagement, or to allow more explosions.
"Alternatively, a high level upgrade is available to Batman allowing him  to hack and disrupt the turret of the Arkham Knight's Drone Tanks," the post explains. "This  creates the opportunity for Batman to draw the Drones attention on foot,  only for its turret to backfire and self-destruct when it attempts to  fire."
Killing drones? Still A-OK. Arkham Knight is coming to the Xbox One, PlayStation 4 and PC on June 23.
 

[Meho Krljic]

Ubisoft je i zvanično najavio ovogodišnji Assassin's Creed. Igra i potvrđeno ima podnaslov Syndicate (oduprli su se prirodnom impulsu da je nazovu Victory), smeštena je u viktorijanski London, nema multiplejer, ima ženske protagoniste (ili bar jednog) i pojaviće se Čarls Darvin i Čarls Dikens. Mislim, ovo je verovatno kako Ubi pokušava da se izvini za Unity 

[Meho Krljic]

Invisible, Inc. je zvanično gotov i izlazi iz Early Accessa.  Kao i prethodnu Kleijevu igru, ja sam i ovo rado kupio još tokom Early Accessa i potvrdio da je igra odlična i u nedovršenoj formi. Ohrabrujem svakog kome se ideja o stealth igri koja ima poteznu, roguelike mehaniku dopada, da joj da priliku. Rivju na Kotakuu:

http://kotaku.com/invisible-inc-the-kotaku-review-1703519658

Let's get straight to it: for some of you, Invisible, Inc. will be close to the perfect video game.

There's an easy way to determine if you're one of those people. Ask yourself this question: "Would I enjoy a game that takes (most of) the best parts of XCOM, Splinter Cell and roguelikes and combines them?"


Say "no" and you might still find this to be a very good video game. Say "yes", though, and holy shit, you're in for a good time.

[Meho Krljic]

Kotakuov rivju Witchera 3:

The Witcher 3: Wild Hunt: The Kotaku Review

The Witcher 3 is a wholesale improvement over the already-good Witcher 2, combining the free-roaming exploration of Red Dead Redemption with the complex branching storytelling of a Dragon Age and the tightly designed melee combat of a Monster Hunter or a Dark Souls. It doesn't always execute those things as well as the games from which it draws inspiration, but thanks to some sharp writing, smart design, and marvelous technical wizardry, Wild Hunt is engrossing despite—and even occasionally thanks to—its many familiar elements.

[neomedjeni]

Evo, za her Neomeđenog, prikaz-u-nastajanju Witchera 3, iz pera Majka Vilijamsa, koji samog sebe opisuje kao "četvrtog najinteresantnijeg čoveka na planeti" u poslednjem USGamer podkastu 

http://www.usgamer.net/articles/the-witcher-3-wild-hunt-ps4-review

Spasiba, kamarad Meho. Da mi to apgrejdujemo sa jednom lepom zbirkom rivjua, dok je taze.

http://www.gamebanshee.com/news/115529-the-witcher-3-wild-hunt-reviews.html

Kotakuov rivju Witchera 3:

The Witcher 3: Wild Hunt: The Kotaku Review

The Witcher 3 is a wholesale improvement over the already-good Witcher 2, combining the free-roaming exploration of Red Dead Redemption with the complex branching storytelling of a Dragon Age and the tightly designed melee combat of a Monster Hunter or a Dark Souls. It doesn't always execute those things as well as the games from which it draws inspiration, but thanks to some sharp writing, smart design, and marvelous technical wizardry, Wild Hunt is engrossing despite—and even occasionally thanks to—its many familiar elements.

Kuku, gde nađoše da upoređuju storyteling sa DA, to će na RPG zajednicu imati isti efekat ko crvena maramica na nadrndanog bika.

[neomedjeni]

Halfling fighter? 


Dobro, nije da nismo imali nešto slično u BG2, ali tamo je u pitanju bila strelkinja. Majčice, kako li će ovo funkcionisati?


https://swordcoast.com/content/companion-bio-belamy-lightfingers

[Meho Krljic]

Kuku, gde nađoše da upoređuju storyteling sa DA, to će na RPG zajednicu imati isti efekat ko crvena maramica na nadrndanog bika.

Ma, dobro, Witcher gađa značajno širi krug publike od RPG Codex hardkor mesiva. Mislim, ova igra ima potencijal da bude viralni hit poput Red Dead Redemption, GTA, Mass Effect ili Skyrima, dakle da se ljudi koji inače ne troše klasične RPGove, ne znaju ko je to Jeff Vogel, ne razlikuju Chaotic Neutral od Lawful Good, ne bi poteznom sistemu prišli ni na puškomet a za roguelike misle da je termin koji je nastao tako što je mačka pala na tastaturu kompjutera, da se takvi ljudi privuku obećanjem velikog, ogromnog sveta, začudnim stvorenjima koja se tamo mogu naći, interesantnim likovima i političkim odnosima u kraljevstvu, ozbiljnim seksom i ozbiljnim nasiljem. Dakle, ovo je manje za ljude koji rolaju D20 a više za ljude koji gledaju Game of Thrones. Tako da... njih baš zabole kuras za Dragon Ejdž.

[neomedjeni]

To je u redu, ali moglo bi da bude pomalo stresno ako se gomila lajavaca sa RPG Codexa i Gamebansheeja sjati na metacritic i krene da daje kečeve igri prvih dana po izlasku, kad svi prate kakvi su utisci igrača. Ali ajde, možda ih stvarno nema dovoljno da ozbiljno naude.

[Meho Krljic]

Jasno. S druge strane, ponavljam, ova igra ima ozbiljan JuTjub potencijal pa će se možda to time kompenzovati: gomila ljudi će gledati šta se događa u Lecplejevima i drugim JuTjub videima i biti očarana lepotom i dubinom i širinom Witchera et voila. Zato napominjem važnost dobre mehanike. Narativ se sa JuTjub videa neće videti sem ako ne sediš i gledaš video koji je ozbiljan playthrough. Ali će se videti da li je borba dobra, da li ima emergent događaja itd. Videćemo.

[Meho Krljic]

Vins Inđenito se biranim rečima izrazio o Witcheru 3:

Unlike its predecessor, The Witcher 3: The Wild Hunt doesn't exactly come screaming off the starting line. Compared to The Witcher 2, where you're immediately plunged headlong into a sexy story of intrigue and betrayal, this main quest can seem mundane, even perfunctory at times. But each time I stepped off the well-beaten path to blaze my own trail, it turned into a wild, open, exhilarating fantasy roleplaying experience, rife with opportunities to make use of its excellent combat. Even after over 100 hours with The Witcher 3, it still tempts me to press on – there's so much more I want to learn, and hunt.

The Witcher 3 is as dense and deep as the other two games in the series in terms of RPG mechanics, and the overwhelmingly massive open-world environment has at once made that depth more intimidating, and in the long run, more rewarding. It's difficult to express just how huge and open this world is: verdant, rolling fields liberally dotted with swaying foliage of every shape and size fill the space between loosely connected, ramshackle townships where people struggle to scrape by. A full day/night cycle and dynamic weather pull it all together, cementing The Witcher 3's landscape as one of the most authentic-feeling open worlds I've ever seen. A handy minimap points you where you want to go, which might seem like a crutch, but honestly, without it, I'd have been hopelessly lost. That a world this size still feels so purposeful, and full of things to do is quite an achievement.

Što se narativa tiče:

This new open-world map obviously has ramifications for the structure of the story, and though there are flashes of greatness, the main story is ultimately the least fulfilling part of The Witcher 3. You might call it another case of The Elder Scrolls Syndrome. Our tale begins as a multi-continent search for Geralt's long-lost lover Yennifer, and Ciri, his surrogate daughter. My single biggest issue though, is that it never becomes much more: the overly long main story is essentially just Geralt running errands for people in exchange for information on Ciri's whereabouts.

It effectively maintains focus and momentum, but it feels more like a wild goose chase than an intriguing mystery to unravel, like the one we got in Assassins of Kings.

[neomedjeni]

Zaboga. Ostaje da se nadamo da čovek greši.

[Meho Krljic]

Vins Inđenito nikad ne greši. 

Ali zašto se nadaš da greši? Ako ti baš TREBA minuciozno ispripovedana priča o Geraltu, imaš ONOLIKO Vičer knjiga. A igra deluje kao da fantastično koristi svet i njegove potencijale, i da se taj neki emergent narative lepo pomalja:

Thankfully, they all get chances to shine once you venture off the beaten path, and that's where The Witcher 3 gets nearly everything incredibly right. Depending on your decisions in The Witcher 2 (which can be handily recreated via some dialogue early in the game), you'll see lots of familiar faces returning to play a role in Geralt's search, and once they have, they offer you a secondary line of quests that typically provide far more interesting scenarios to dabble in. Underground turf wars, assassination plots, love triangles, and unexpected alliances are all part of these optional romps. They're all so meaty and full of rich story content that they feel like they should have been part of the main story.
The same can be said for a lot of the side quests you pick up in the field as well. Aside from the bevy of standard side-quests, monster lairs, and bandit camps generously littered about The Witcher 3's gargantuan land mass, you also get a bunch of monster-hunting Witcher contracts to persue. Geralt's quarry ranges from ethereal wraiths that need to be made tangible before you can harm them, to Foglets who conceal themselves in thick smog, waiting for a chance to strike. The payoff here is twofold: in keeping with the lore, these represent your most reliable stream of income, which is refreshingly significant due to an appropriately stingy in-game economy.


The other upside is that, more often than not, these hunts and other side activities provide interesting insights into a land being destroyed by war, and the many forces that play a role in shaping it. Best of all, you're one of those forces. It may not shift the main story's conclusion in monumental ways, but I often returned to places I'd visited earlier to find that a seemingly small decision played out in a very big way. There is no morality meter, no paragon or renegade rating. In the grayscale world of The Witcher 3, there is only cause and effect; the decisions you make, both big and small, can legitimately change the world around you – far more so than most games that make similar claims.

[Meho Krljic]

Jurogejmer veli:


The Witcher 3 is a masterpiece of world-building

The Witcher 3 gets it right, reshaping and repurposing the series' war-ravaged fantasy land of Temeria into a seamless world that manages to feel complete, cohesive and, most importantly, a place where real life has unfolded and continues to do so. Not bad, when you consider that this is developer CD Projekt's first foray into open-world game design. Maybe that's the point.


(...)


However, while Skyrim (for all its majesty) often sent you on quests hewn from glum fantasy cliché at the behest of a series of plastic-faced nobodies, CD Projekt's work feels richer and more humane. If anything, Wild Hunt recalls Rockstar's cowboy epic Red Dead Redemption - and not just because both games let you trot about on horseback.
What it comes down to, I think, is that, like Red Dead, Wild Hunt offers an open world with a real sense of place. This is a game packed full of life and character that manages to remain focused and cohesive, despite its imposing scale.

(...)

Indeed, it's the game's intricately woven narrative threads that lend real impact to those undoubtedly pretty sights - and there's plenty to praise about Wild Hunt's light-footed script and winning voice work. The Witcher 3 hardly shies away from the trappings of the genre, but its world is painted with the kind of shade that you don't often see in big-budget games. Characters feel like people, with their own behaviours and motives, rather than mere ciphers for impending plot points, and there's both a bawdiness and lightness to proceedings that is disarmingly human.

(...)

Almost every story can be gently nudged in a new direction, too, and it's endlessly fascinating to see the ramifications of your words and actions ripple out across the land. What's especially interesting is the subtlety at play. The choices you make aren't often the heavy-handed, telegraphed conundrums of, say, Fable; sometimes a simple turn of phrase in a conversation tree can unwittingly send the dominoes falling.

You might make a new friend or a life-long enemy - and, sometimes, it's not readily apparent that you've had any effect at all. Even the more obvious choices you're presented with - would you care to rescue this man from a burning building, sir, or free this dark spirit trapped beneath the earth? - can splinter the game's quest structure into strange new pieces that snap back to reveal unexpectedly ambiguous conclusions.

Dakle, eto. 

[neomedjeni]

Vins Inđenito nikad ne greši. 

Ali zašto se nadaš da greši? Ako ti baš TREBA minuciozno ispripovedana priča o Geraltu, imaš ONOLIKO Vičer knjiga. A igra deluje kao da fantastično koristi svet i njegove potencijale, i da se taj neki emergent narative lepo pomalja:

Thankfully, they all get chances to shine once you venture off the beaten path, and that's where The Witcher 3 gets nearly everything incredibly right. Depending on your decisions in The Witcher 2 (which can be handily recreated via some dialogue early in the game), you'll see lots of familiar faces returning to play a role in Geralt's search, and once they have, they offer you a secondary line of quests that typically provide far more interesting scenarios to dabble in. Underground turf wars, assassination plots, love triangles, and unexpected alliances are all part of these optional romps. They're all so meaty and full of rich story content that they feel like they should have been part of the main story.
The same can be said for a lot of the side quests you pick up in the field as well. Aside from the bevy of standard side-quests, monster lairs, and bandit camps generously littered about The Witcher 3's gargantuan land mass, you also get a bunch of monster-hunting Witcher contracts to persue. Geralt's quarry ranges from ethereal wraiths that need to be made tangible before you can harm them, to Foglets who conceal themselves in thick smog, waiting for a chance to strike. The payoff here is twofold: in keeping with the lore, these represent your most reliable stream of income, which is refreshingly significant due to an appropriately stingy in-game economy.


The other upside is that, more often than not, these hunts and other side activities provide interesting insights into a land being destroyed by war, and the many forces that play a role in shaping it. Best of all, you're one of those forces. It may not shift the main story's conclusion in monumental ways, but I often returned to places I'd visited earlier to find that a seemingly small decision played out in a very big way. There is no morality meter, no paragon or renegade rating. In the grayscale world of The Witcher 3, there is only cause and effect; the decisions you make, both big and small, can legitimately change the world around you – far more so than most games that make similar claims.

Kolega, pa ja sam već pročitao sve knjge o vešcu. Ona dva bisera sa kratkim pričama čak dvaput. I toplo ih preporučujem. 


A jača strana prve, a čujem i druge igre, je zapravo zaista odlično ispripovedana priča i ne bih voleo da na kraju sve što je lepo urađeno bude upropašćeno u trećem delu.

[ridiculus]

Invisible, Inc. je zvanično gotov i izlazi iz Early Accessa.  Kao i prethodnu Kleijevu igru, ja sam i ovo rado kupio još tokom Early Accessa i potvrdio da je igra odlična i u nedovršenoj formi. Ohrabrujem svakog kome se ideja o stealth igri koja ima poteznu, roguelike mehaniku dopada, da joj da priliku.

Sad kad si to pomenuo, očekujemo utiske iz prve ruke!

[neomedjeni]

Znam da imamo previše videa posvećenih Witcheru, ali kako da jedan ovako dobar ne postujem?


https://www.youtube.com/watch?v=Nazr8Gw_bhc


Deo sa zatrovanom krvlju...

[Meho Krljic]

Not a hero je izašao na Steamu. U to ime novi trejler:

http://youtu.be/pl3w5baycdw

[Meho Krljic]

A evo i šta Endi Hamilton veli za Not a hero.

[Meho Krljic]

Massive Chalice zvanično izlazi iz Early Accessa i ulazi u klasičnu prodaju prvog Juna. Ako treba da podsećam, to je drugi uspešan Double Fineov kikstarter, iz koga je izrasla potezna taktička igra sa naglašenim RPG elementima. Uzor je serijal Fire Emblem, pre svega, pošto je jedna od glavnih mehanika u igri sparivanje likova i dobijanje kvalitetne dece     Ja sam malčice igrao Early Access verziju (jer sam bio kikstarter beker) i to je meni delovalo prilično dobro, mada je bilo dosta komentara da je igra preteška kad se stigne do sredine pa Double Fine vele da su dosta toga rebalansirali. Videćemo. Za razliku od Broken Agea ovde nije bilo nekih specijalnih kontroverzi tokom razvoja, ali je lead designer igre makar dobio dete. Čestitke Bredu 

[Meho Krljic]

U pravom smislu te reči, ovaj tizer najavljuje da će Doom biti prikazan svetu na E3-ju, u svega jedanaest sekundi u kojima se jedva vide sačmara i jedan revenant:


http://www.youtu.be/bdAZqeDtlL4

[neomedjeni]

S druge strane, Fargo će 2. juna lansirati kickstarter za Bard's Tale br 4. Što se zgodno poklapa sa tridesetogodišnjicom Bard's tale br. 1. Najinteresantnija vest za mene lično je da će borbeni sistem biti zasnovan na phase based combatu, o kome sam čuo ponešto, ali do sada nisam imao prilike da ga isprobam.


http://www.gamebanshee.com/news/115553-the-bard-s-tale-iv-kickstarter-campaign-to-launch-on-june-2.html

[Meho Krljic]

Danas je i zvaničan izlazak Witchera 3. Steam kopije su mogle da se preloaduju još prošle nedelje, tako da kapiram da PC ekipa od ponoći ovo veselo igra (ja svoju nisam priloudovao jer ću igru ionako igrati na PS4), a meni je Base poslao moju PS4 kopiju pre oko pola sata  Moram da kažem da je zastrašujuće koliko je kod nas igra skuplja nego ako se naručuje iz Britanije... Sa sve poštarinom će mene ovo izaći manje od šest i po hiljada dinara a u Gamesu bih je sa popustom koji je meni zagarantovan kao starom šmekeru i najomiljenijem brku ovog lanca prodavnica platio više od sedam. Normalni ljudi je plaćaju dinar manje od osam hiljada što je BAŠ mnogo.

[neomedjeni]

Da. Opet, ono što je dobro kod domaćih prodavaca je što kod njih možeš da nađeš veoma jeftino igre koje su stare 5-6 godina. Koliko se sećam, Dragon Age Ultimate Edition me je pre godinu i po koštao oko 1300 dinara što je tada bila smešna cena. Gothic trilogiju sam pazario za nekih 700 dinara, Fallout trilogiju za 300...

[Meho Krljic]

Brate, ti pričaš o PC igrama za koje te koje načelno na Steamu,  GoGu, raznim Kinguinima i G2Aovima, te po nebrojenim bandlovima MOLE da uzmeš za evro ili dva osim ako ti ih ne daju po pay what you want principu OSIM ako ti ih ne nude besplatno. Ali i nevezano za digitalne kopije i PC igre, veruj mi da se u svim zapadnim kontekstima sve igre koje te zanimaju, stare i nove mogu naći mnogo jeftinije nego ovde. Nisam ja neki zatočnik kapitalizma ali ovde je jasno da je veće tržište generator nižih cena a manje tržište viših.

[neomedjeni]

Jbg, ovde, kada je reč o DA, pričam o fizičkoj kopiji igre koja je verovatno digitalno negde i bila jeftinija. Ali ne verujem da bi me naručivanje iz inostranstva tada manje koštalo, osim ako pričamo o nekim polovnim kopijama. Ove je u pitanju onaj sitni kolekcionarski impuls koji zahteva da nešto što ti je drago poseduješ fizički. Slično važi i za Gothic ili Fallout.


Inače, svakako nisam naročito naklonjen domaćim distributerima igara i sačuvaj bože da se ovde javljam kao neko ko će da ih brani. Samo pominjem pogodnost na koju sam naleteo u poslovanju sa istima.

[Meho Krljic]

Priberi se  taj Dragon Age koga pominješ je na Baseu šest funti i devet penija. Plus 1,79 funti poštarine, to je i dalje jeftinije od toga što si ti platio. Nova kopija. Pokušavam da kažem da smo prokleti time što je naše tržište malo, konkurencija sitna pa su i nove i stare i polovne igre skuplje nego napolju, čak i uz poštarinu.

[neomedjeni]

Tako je bilo i pre dve godine? U stvari, bolje da i ne pitam, verovatno je bilo. 


Svejedno, kako bih se dostojanstveno povukao iz izgubljene rasprave, pomenuću da mi je, kao neredovnom kupcu igara, bilo mnogo važnije što sam u momentu kada sam poželeo igru mogao da je kupim na pauzi za ručak, makar bila i dvestotinak dinara skuplja, nego da kupujem jeftinije uz isporuku iz inostranstva. 

[Meho Krljic]

Dobro, naravno da postoji prirodna prednost u tome da ti se prodavnica nalazi na nekoliko koraka od kuće i da možeš po njoj da preturaš dok ne naletiš na nešto što možda i nisi hteo da kupiš, ali su se cena i nivo tvog interesovanja idealno poklopili. Plus, naravno, naručivanje iz inostranstva uvek vuče i rizik od gubljenja pošiljke, naplate carine i carinskih troškova itd. Ali cela poenta mog javljanja na tu temu je bila da se ukaže koliko je kod nas u globalu skuplje biti igrač nego na mrskom zapadu. 

[neomedjeni]

Nepravda je to očigledna, ali ne ostaje nam drugo do da dostojanstveno nosimo svoj križ.

[Meho Krljic]

Ili da se preselimo iz ovog PAKLA!!!!!!!!!!!

Šalim se, ali fakat je da mi konzole plaćamo skuplje nego iko u Evropi praktično i da igre koštaju više nego na zapadu. No, moglo bi biti i gore, na primer, da smo u Australiji. Oni su tek u problemu sa cenama i nabavljivošću.

[Meho Krljic]

Endi Hamilton je kupio Vičer 3 par dana ranije (jer u Londonu ima malih radnji koje su sklone kršenju embarga i prodavanju pre zvaničnog datuma izlaska igre). Mislim da je njegov endorsment igre jasan:

[neomedjeni]

Budući da je Skyrim igra koju sam prekinuo bez ikakve griže savesti ili želje da je dovršim, nisam siguran da mi ova preporuka previše znači, ali sačekajmo da vidimo kako se razvijaju stvari. Naročito jer ja zapravo želim da Witcher 3 obori sve na dupe.

[Meho Krljic]

Pa, za sad mu je metaskor na PS4 solidnih 92 (PC i Xbone još nemaju skorove, a ko zna da li će ih i imati). I to na osnovu 37 rivjuova. To je prilično univerzalan znak padanja na dupe.