7kontinent

6 celnika tzv. hz herceg bosna osudjeno na 111 godina.
udruzeni zlocinacki poduhvat (u koji su ukljuceni i tadasnji zvanicnici republike hrvatske), zlocin protiv covjecnosti, silovanja, ubistva, paljevine, nehumano postupanje sa zatvorenicima, napadi na civile...

Oslobođeni Stanišić i Simatović

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2013&mm=05&dd=30&nav_category=64&nav_id=718340

Nakrivi (ono moje) kapce.  xyxy

Ko vidi (oba) sefa (i prica o tome...):

Jednog.

Ovaj s naocarima nije Franko.

Lici, ali nije.

xyxy

Znam ja da nije (za ovo ce se gledamo next time) nego eno mu po' lica na videlu a i ruka naslonjena na kuk tamo pored Puch-a...

 xjap

Missim analitika...  :|

Svaka cast.

`Ladno nisam video.

S' 600m...  :mrgreen:

Mogli su da ih puste za praznik.

 :mrgreen:

Da nam ucine.

Nego to nije fino...

juce na hrvatskom dnevniku konstatacija da je hrvatska bila jedini agresor na bosnu i hercegovinu.

Hr... sta? Na b... sta?

http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/211946/Boris-Deulovi-Ogled-o-naima-i-njihovima.aspx

Daj ceo tekst, ne otvara mi se.

Priča prva ide ovako: Sestra Alisa je imala jedanaest godina, a Melisa šest. Meni je tada bilo trinaest.
Tog jutra otac i majka su nas probudili vičući da se brzo obučemo i bježimo, jer kuća gori. Vani su se čule detonacije i pucnjava. Roditelji i sestre su bježali prema Nurijinoj kući, a ja malo niže. Onda me zaustavila grupa vojnika.

Okrenuo sam se da pobjegnem natrag, ali s druge strane su dolazila tri vojnika. Oni su odmah zapucali. Osjetio sam bol i pao.

Trenutak prije nego me pogodio, vidio sam roditelje malo dalje. Onaj vojnik koji je pucao na mene naredio je drugome da puca na tatu i mamu. Vikao je "Ubij ih, ubij ih, ubij ih!"... tri puta.
Kad je drugi put rekao "Ubij ih", moj otac je rekao: "Ubij mene, samo pusti ženu i djecu!" Držao je za ruku Alisu, a majka Melisu. Onaj drugi je najprije pucao u oca i Alisu. Oboje su pali mrtvi. Onda je ubio majku, ali nije pogodio Melisu. Moja sestra je samo pala na tlo zajedno s mamom.

Kad sam došao svijesti, nje više nije bilo tu. Kasnije sam saznao da ju je pokupio Elvir. Rekao je da je našao Melisu kako spava kraj maminog tijela. Isprva nije htjela ići s njima, govorila je da će pričekati da se mama probudi.

Priča druga ide ovako: Onda se dogodilo nešto što nikada neću zaboraviti. Iz te gomile mrtvih tijela, koja nisu više ličila na ljudska tijela, to su bili samo komadi mesa, odjednom se pojavio dječak od pet do šest godina. To je bio nevjerojatan prizor. Dječak je išao ravno prema vojnicima koji automatskim puškama vrše strijeljanje. Ljudi naučeni ubijati sledili su se od tog prizora. Dječak je bio pokriven dijelovima mesa drugih ljudi.

Jedan nadređeni je tada povikao: "Što čekate, završite s njim!" Vojnici, kojima uopće nije bio problem ubijati ljude, odgovorili su: "Gospodine, imate pištolj, zašto vi ne završite s njim?" On je onda rekao: "Stavite ga na kamion i dovedite s drugom grupom, pa ćemo završiti s njim." Dječak je bio u šoku. Stalno je ponavljao: "Babo, babo, gdje si?"

Vojnici su ga uzeli, a on se otimao, jer se sjećao da je već bio na tom kamionu. Tada sam rekao vojnicima: "Odvest ću ga u svoj kamion." Iznenada me uhvatio za ruku. Bio sam poznat kao jak i čvrst čovjek, ali nikome ne bih želio da iskusi takav stisak. Bio sam šokiran njegovom snagom.
Odveo sam ga u bolnicu, a on je govorio: "Babo, ne daj da me odvedu, molim te!" I dan-danas u ušima mi odzvanjaju njegove riječi.
Dvije vojske, ista priča

Ove dvije priče nasumce su izabrane među hiljadama sličnih iz bosanske enciklopedije preživjelih. Prva je svjedočenje trinaestogodišnjeg bošnjačkog dječaka A., koji je sa šestogodišnjom sestrom preživio masovni pokolj, druga je iskaz bivšeg vojnika, zaštićenog svjedoka broj 101, o šestogodišnjem bošnjačkom dječaku D. koji je preživio masovno strijeljanje.

Jedna od ove dvije priče - za ovaj ogled nije važno koja - na Haškom je tribunalu ispričana u procesu protiv srpskih gospodara rata u Bosni i Hercegovini, uključujući vodeće Miloševićeve obavještajce Frenkija Simatovića i Jovice Stanišića, koji su Karadžiću i Mladiću organizirali logističku podršku i specijalne jedinice odgovorne za neke od najgorih zločina, poput onih s početka teksta.

Druga priča, za ovaj ogled nije važno koja, na istom je sudu ispričana u procesu protiv hrvatskih gospodara tog rata, vojno-političkih šefova Herceg-Bosne, koji su organizirali progone i masovna pogubljenja Bošnjaka. Da, poput onih s početka teksta. Jednom od dječaka obitelj je pobila vojska u hrvatskim uniformama, drugom vojska u srpskim. Za potrebe ovog ogleda, mi ne znamo koja od njih je pucala u A., a koja u D.
 
Teško je zamisliti užas šestogodišnjeg dječaka koji iz hrpe leševa viče "babo, gdje si?", teško je zamisliti užas šestogodišnje djevojčice koja čeka da joj se mrtva majka probudi, ali neobično je lako iznad njih, s kalašnjikovima u rukama, zamisliti bilo koju od te dvije vojske.
Ni jedna ni druga nisu tog jutra krenule graditi nasipe po Bosni, pa pod nerazjašnjenim okolnostima poubijale dvjesto ljudi.

To su bili pomno organizirani zločini, ratni zločini s predumišljajem, a vojska niti razmišlja, niti predumišlja - umjesto nje, to čine ljudi u kabinetima s velikim geografskim kartama na zidu. I to je zapravo jedina razlika: dvadesetak godina kasnije, odgovorni za jednu priču danas su slobodni ljudi, a odgovorni za drugu osuđeni.
Haški sud je šestoricu hrvatskih gospodara rata osudio na ukupno stotinu i jedanaest godina zatvora, a onda, sutradan, srpske gospodare rata oslobodio svake odgovornosti za zločine.

Obje presude u Hrvatskoj su, po uvriježenom običaju, izazvale šok i nevjericu. Šestorica hrvatskih warlordova - da su suđenje doživjeli Tuđman, Šušak, Bobetko i Boban, bilo bi ih desetorica - osuđeni su zbog udruživanja u zločinački pothvat etničkog čišćenja Herceg-Bosne i njenog pripajanja Hrvatskoj, čime je Tuđmanova Hrvatska i službeno označena agresorom na Bosnu.

S druge strane, Simatović i Stanišić su oslobođeni svake odgovornosti za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu, čime je Miloševićevu Srbiju isti sud praktički amnestirao od krivice za agresiju na BiH.
Haška presuda je, izvan svake razumne sumnje, skandalozna, i oko toga u Hrvatskoj neće biti previše prijepora. Prijepora će, međutim, biti oko drugog pitanja: koja točno od dvije presude je - izvan svake razumne sumnje - skandalozna?Za dobar dio domoljubne javnosti skandalozne su, naime, obje. Osuđujuća presuda "našima" ponajviše zato što su po suštinski istoj optužnici - udruživanje u zločinački pothvat - Miloševićev Himmler i Göring oslobođeni. Sve da su i "njihovi" osuđeni na stoljeće zatvora, takav bi ishod svejedno bio skandalozan, jer bi to bilo izjednačavanje agresora i žrtve.

U tradicionalnom šoku i nevjerici nije, međutim, samo počasna straža pred Tuđmanovim spomenikom: šokirani su danas u nevjerici i hrvatski socijaldemokratski premijer i još socijaldemokratskiji predsjednik, koji su "naše" zločine u BiH konsenzusom označili - citiram - "greškama", obojica izrazivši nadu, čak i uvjerenje, da će pravomoćna presuda biti pravednija. Oni znaju o čemu govore: po struci nisu samo Hrvati, već i diplomirani pravnici. A po hrvatskom pravu jedini pravedan ishod je, kako slijedi, da u drugostupanjskom postupku "naši" budu oslobođeni, a "njihovi" osuđeni.
Naši i njihovi

Prekratimo im onda iščekivanje jednostavnom mozgalicom za razbibrigu, razbišok i razbinevjericu - oni će kao pravnici to najbolje znati. Znate tu igru, zove se "pronađite grešku".
Koji je dakle od zločina s početka priče bio samo "greška" - onaj iz noćnih môra malog A. ili onaj iz košmara malog D.? I čijoj se točno pravomoćnoj slobodi Milanović i Josipović nadaju: onih iz kabineta s velikom geografskom kartom na zidu što su ubojici A.-ovih roditelja i sestre diktirali "ubij ih!", ili onih koji su streljačkom vodu pred šestogodišnjim D. otamo diktirali "što čekate, završite s njim"?
Razmislite, nije teško. Naši su oni s kartom Herceg-Bosne na zidu.

BORIS DEŽULOVIĆ

Tzv. Hrvati mnogo vole da seru o sebi kao o "zrtvama" (videli od jevreja). Ne treba zaboraviti da su oni ti koji su, uz smrdljivo hrvaCko cvijece, otvorili Pandorinu kutiju nadrealno surovih mega-zlocina "na onim prostorima" za koje je rat u tzv. Bosni i tzv. Hrvatskoj bio neka vrsta mlake i krajnje uskopljene i kontrolisane osvete potomaka masakriranih Srba, iskompleksirana gamad srpsko-madjarskog porekla.

A ovo sa decakom koji vice "babo!" je iz okoline Srebrenice; bilo u svedocanju nekog vozaca ili oficira koji je dete spasao i odvezao nekud, mislim u bolnicu, kako Dezulovic i navodi. Samo je u verziji koju sam ja video pre par godina (moguce u prepisu svedocenja pred sudom) decak bio 11 ili 12 godina star u to vreme.

Missim, ne ponovilo se (a znamo da hoce).

ne znam odakle je pokupio primjere, ali je takvih slucajeva bilo puno. ono, svakodnevnica. djeca se sankala negdje na dobrinji i spicila ih granata, ostala samo crvenocrna fleka u snijegu. razdvajanja djece, neko ispuzao ispod stijeljanih leseva, djete se pojavilo negdje odnekud, izbezumljeno, samo.., otac sa cerkicom ubijenom snajperom zbunjeno stoji. nema tome kraja. srebrenica, ahimici, stupni do, grabovica. dijabolicno ludilo u logorima, cijeli gradovi bez struje, vode i hrane u kojim vlada zakon jaceg. gradovi poginuli po matrici vukovara (donji ili gornji vakuf), zrtve samoinicijativnih osvetnika. neduzni seljaci kroz cija sela su prolazile vojske.
jad.

Dežulović je kralj.

A sve ovo ostalo si u pravu.

Hrvacki (i cvećarski) "uspeh" se utemeljio u srpskoj gluposti. Nevidjenoj gluposti.

kosmaru nikad kraja

http://www.klix.ba/vijesti/crna-hronika/stravicna-nesreca-u-hadzicima-jedno-dijete-poginulo-vise-ranjenih/130616050

NES???

Tuga i jad.

Quote from: Superhik on June 16, 2013, 03:46:33 PM
NES???

Tuga i jad.

nepismeni kreteni u ulozi novinara. nuspojava rata.

Valjda ce Odbrana i zastita ponovo zaziveti u skolama.

To sad nije fino...

u skolama je zazivio vjeronauk, a vidim da poticu djecu da treniraju borilacke sportove, osim sto im usadjuju pink estetiku i kriminogene vrijednosti.

Svi su ti problemi poradi manjka ili potpunog odsustva Slobode. Sve je to arrested development, nesto slicno mizeriji koju zive closet homos tzv. Arapi ili neki drugi ex-YU srboidima slicni multigeneracijski bednici (em su bedni milenijumima em milenijumima zive sa tatama, mamama, babama, dedama i svim ostalim starcima u istoj kuci, svak' ih bije, nikad nemaju svoj dinar, ne daju im da jebu, "neces to dok si u mojoj kuci" a u "tvojoj" kuci bice zauvek jer svoju nece moci za zivota da zaradi jer je sve arrested itd.; bas juce vidim da je Pakistan #1 lokacija u svetu po broju Google pretraga za termine "shemale sex" i "man fucks man". LOL!!! Gomila kastriranih debila. Otud i svo nasilje. Umesto da ubiju tradiciju oni zakopavaju zive devojke koje su se usudile da poljube nekoga da se valjda umile zlikovackom plemenskom poretku - Stokholmski sindrom, pa odu kuci da drkaju na "shemale sex" a kad zavrse onda bi malo da ubiju ceo svet). Ma missim zivela Amerika i pursuit of happiness.

A ti sto srboidima uvode veronauku, pink estetiku i sve te ostale vrednosti gledaju da sprece rast i sirenje Slobode, naravno. Pa kako bi sistem funkcionisao onda? A to su oni isti sto prvo pocine, pa onda za pocinjeni genocid podnose tuzbe pa ih onda (tuzbe za genocid, ej, genocid) za kartaskim stolom promptno povlace; missim... Istina, i taj neki "intrinsic" kapacitet za Slobodu kod tejlesa je mali, tako da...

nema sumnje da se radi o tiraniji. cak su i srboliki u nekim boljim uslovima/vremenima/prosvjecenom despotizmu bili/postajali humanoidniji.

`Protective bubble`..

I sad, pre 5 ili koliko godina, uhapse/optuze/istrazuju onog direktora mislim Elektrodistribucije u Beogradu sto je ko zna kako, nije ni bitno, akumulirao 16 stanova, 20 kuca, 500 vikendica... Pa sta covek drugo da radi sad kad je dospeo u situaciju da moze to da sebi priusti a ceo vek se gurao sa babom i dedom u istom stanu, svi puse, prde, smrde, bio se sa bracom oko igracaka ili kreveta, nije mogao posteno da ga baci kao dete a da ga keva ne uhvati na delu i tome slicno. To njegovo akumuliranje desetina nekih stambenih jedinica je pojavni oblik davanja samome sebi oduska za mizernu egzistenciju kojoj je bio zrtva ranije.

pa da. jos nisam vidio lijepo vaspitanog gramzivca. uvjek se radi o granicnim slucajevima sa traumaticnim djetinjstvom.

Izvini brate, al' ko tamo nije istraumiran kolhoskim zivotom od pocetka?

pa ima neka gradjanska klasa, jebem li ga. profesori, doktori. neki koji su dobili stan na vrijeme. i kod nas i kod vas.

Quote from: Hate mail on June 16, 2013, 04:55:48 PM
Izvini brate, al' ko tamo nije istraumiran kolhoskim zivotom od pocetka?

Evo - ja..

:oops:

"Mali, ti nisi normalan..." :mrgreen:

Quote from: Superhik on June 16, 2013, 03:46:33 PM
NES???

Tuga i jad.

Kod mene pishe NUS. Moj tkompjuter govori rvacki & bosnjacki.

"Daj pet stanova!"

Lek su americki filmovi.

Samo da domjetnem...

http://www.politika.rs/rubrike/Hronika/Uskokovic-ostaje-bez-dela-imovine.lt.html

http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2008&mm=12&dd=22&nav_category=120&nav_id=335766

""Mi smo znali da ima zloupotreba, ali ne toliko - to je preterano, čak smo i psihologe pitali šta je to i nisu mogli da opišu kako neko ima toliku želju za novcem", rekao je Medojević. "

Mnogo je krao. Da je kraduckao malo tolerisali bi ga.

Taj poriv da se ima stan...

Zar ti nemas stan?  :?

Mislis u vlasnistvu? Ne. Odiozno mi je...

Ti si jedan od onih sto baca pare na kiriju. Dozvoljavas da se bogate na tvojoj grbaci.  :evil:

Retko ko se ovde zaista "bogati".

Ovi sto uzimaju kiriju uglavnom od toga zive, placaju racune, poreze, osiguranja, maintenance, appraisals, mortgages, mozda nesto stave u penzijski plan... Speaking of which: onaj moj ex-kolega (umalo da reknem pripadnik...) sto je u medjuvremenu postao lekar pricao mi nedavno koliko su njegovi hard-working mama i tata, koji imaju svoj propane-distributing mali biznis u jednoj agrarnoj drzavi na srednjem zapadu, uspeli za jebem li ga 30-40 godina da stave u svoj penzijski plan: meni toliko ili nesto manje sedi samo na brokerage accountu na kom ne ide cak ni kamata (playing money). I was humbled.

sta znaci odiozno?

Jasno mi je, najveca lova na RE se napravi na razlici u ceni. Konsekventno, i gubi.
Inace, ne znam kako ti ljudi prolaze sa poslom, ali moje iskustvo iz razgovora sa ljudima ovde (vecinom zaposleni, malo ko privatnik) u penziju odvaja vrlo malo, cak i kad ima od cega. Vecini se to nakupi vremenom tako sto rade u dobroj firmi koja uplacuje. A kako godine prolaze, odnos prema tome ide od "koji ce mi to, bolje da mi daju lovu" pa do "U, ala sam ustedeo".

Nomina sunt odiosa...

Nije appraisals nego je assessments. Assessment je ono sto vlasnici stanova placaju ad hoc iz svog dzepa ako se desi da zgrada pretrpi neku stetu (recimo prokisne ili mora da se menja ili obnavlja fasada, kao kod mene 2011-2012, na primer).

Znam, to je i ovde jedan od razloga ne kupiti stan. Moze da dodje i do 25% vrednosti stana jebote.