odlazak u srbsku poštu - nepresušni izvor zabave, razbibriga pet dana nedeljno od 8 do 19, subotom samo prepodne.
skoro tri godine svakoga meseca šaljem izveštaje i račune jednoj našoj kompaniji koju zastupam, na istu adresu : autoput 11, 11070 novi beograd
i svakih mesec dana imam zadovoljstvo da gledam kako se urođena, pa dodatno dobro utrenirana seljačka poganština naših šalteruša okreće protiv njih samih
i to samo zahvaljujući mojoj mudrosti, da kad primetim da su shvatile da me njihovo prostaštvo i džiberska nadmenost, što je veća, to više zabavlja, pa da popuštaju, da se unormaljuju, poprimaju ljudsko obličje i ponašanje, promenim poštu u koju nosim pisma, nađem nove, maltene nerazrađene subjekte tog sociološkog eksperimenta in vivo
pa jovo nanovo
jer, u srbskoj pošti, kao i u svakom paklu, postoji sistem
ovaj poštanski "zaživeo je" otprilike pre četiri godine
kada su dobili novi softver
u koji su onda unosili sve podatke sa pisama koja smo slali: i ime i prezime/naziv firme, i adresu, i poštanski broj, sve
e, onda je ta (indie će bolje znati, ali ponaša se kao neuronska) mreža u jednom trenutku rekla dosta, ne trebam nove podatke, ne primam nove informacije, sad sve znam
i od tada, ako pokušaš da pošalješ pismo nekoj firmi (kao što je moj slučaj), a njojzi je neko već ranije pisao i stavio drugačiju adresu, "sistem" neće da prihvati
i pismo možeš u kontejner
tako je firma u pitanju u "sistemu" zavedena na adresi "autoput za zagreb 11", a "sistem" ju je zamemorisao i na adresi "autoput za novi sad 11", jer su joj neki, meni nepoznati ljudi, prvi poslali poštu na te adrese
i onda ne može samo autoput 11
naravno, sve tri adrese se nalaze na istom mestu, malko poviše i prekopšuta zapadne kapije, a ispred zmajeve pumpe, kod hotela nacional
ali hajde ti to objasni kragujevačkim službenicama
"jel' autoput za zagreb ili za novi sad"
"pa na tom mestu to je isti put, nema dva"
"ali moram da znam, traži mi sistem"
"mora samo da se umre"
i tako dalje
u 80% slučajeva u igrokaz se uključi i dežurna šefica
"da li je ovo 11 kućni broj ili broj autoputa?"
"šta mislite, da kroz beograd prolazi jedanaest autoputeva?"
(sledi njena zbunjenost, gledala je nešto na televiziji da se vučić kamionom vozi po nekim autoputevima, ali ne može tačno da se seti da li samo po jednom ili na više njih, a i ne polazi joj za rukom da na brzinu prebroji na koliko je svečanih otvaranja autoputa išla stranačkim autobusom)
"pa to morate da znate!"
"mora samo da se umre"
(službenica se krijući smejulji što je i šefica, koja ima samo treći stepen zanimanje skladištar, popušila istu foru kao i ona pre samo minut, pa joj okolnost da je završila čuvenu kragujevačku gimnaziju i tri semestra prava, a onda zaglavila šalter nakon što su njeni prodali plac pored gružanskog jezera da bi je zaposlili, baška što je ona morala lično da da čavku dvojici od trojice koji su se tu pitali, lakše pada)
danas je zabava bila obogaćena uvodnim pitanjem:
"da li pismo šaljete u srbiju?"
missim, extra
