Hrvatska lingvistkinja: Isti jezik
15. avgust 2010. | 18:35 | Izvor: FoNet, index.hr Zagreb -- Lingvistkinja iz Osijeka Snježana Kordić u svojoj knjizi "Jezik i nacionalizam" piše da se u BiH, Hrvatskoj, Srbiji i Crnoj Gori govori istim jezikom.
Kordić je u intervjuu za Slobodnu Bosnu napomenula da se ovi narodi međusobno razumeju i da govore jednim jezikom, prenosi portal Index.hr.
U lingvistici je definisano da se radi o istom jeziku ako je najmanje 81 odsto osnovnog rečničkog blaga zajedničko.
"A Hrvati, Srbi, Bošnjaci i Crnogorci, kad govore standardnim jezikom, imaju 100 odsto zajedničko osnovno rečničko blago", navodi Kordićeva.
Pre nekoliko godina Kordićeva je bila optužena da "potkopava temelje hrvatske države" zbog svojih radova i stavovao o jeziku.
Ona smatra da je do toga došlo jer "domaći jezikoslovci uveravaju ljude da država i nacija ne može postojati ako nema zaseban jezik sa zasebnim imenom".
"To je, naravno, besmislica, jer inače ne bi postojala čak ni američka država i nacija, ne bi postojala švajcarska nacija i država, ni kanadska, argentinska...", smatra ona.
"Čovek stvarno mora biti potpuno neuk, da ne kažem slep, pa da misli da lingvistički dokazi o postojanju zajedničkog standardnog jezika ugrožavaju postojanje Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Srbije i Crne Gore kao četiri zasebne države, ili da ugrožavaju postojanje četiri nacije", kaže Kordić.
Kordić u svojoj knjizi navodi kako se radi o standardnom jeziku koji je policentričan, objašnjavajući da nekoliko nacija govori istim jezikom, pa on ima nekoliko centara.
"Sve četiri varijante su ravnopravne, nije jedna od njih nekakav pravi jezik, a druga varijacija tog jezika. Policentrični su svi svetski jezici, a i brojni drugi. Razlike između njihovih varijanti su često veće nego u našem slučaju", kaže Kordićeva.
Ona upozorava da je jezička netolerancija često politički prihvatljiva maska za netoleranciju prema drugoj naciji.
"Ta maska se koristi, jer je u današnjim društvima politički prihvatljivije govoriti o jezičnoj čistoći, nego govoriti direktno o neprijateljstvu prema drugoj naciji", navodi ona.
"Tipično je da mislimo da nacionalizam postoji uvek samo kod drugih, a naš nacionalizam predočavamo kao 'patriotizam', koristan i neophodan", smatra Kordić.
Prema njenoj oceni, hrvatski lektori su postali cenzori.
"Ono što rade domaći lektori, to nije posao lektora, nego cenzora. Ni u kojem slučaju lektori u inostranstvu ne vrše odstrel reči navedenih na nekakvim listama nepodobnosti, a upravo to čine domaći lektori", kaže Kordićeva.