Njihov je izbor, ali skidanje nije ni najmanje lako, a razaranje porodice, svog i svih okolnih zivota je neverovatno...
Da, skidanje nije ni malo lako, cak je - kada se i neko skine - ostati u apstinenciji
clean nije ni malo laka stvarka: navodno su u pitanju tako snazne "rupe u mozgu", tako jak dozivljaj egzistencijalne apsurdnosti koji se moze malo s kojim "sadrzajem" uspjesno popuniti (zato nije rijetko "konvertitanje" ex-dzankija u neku od religija, ili se nerijetko navuku na alkohol).
Licno, imao sam vrlo dobrog i dragog druga koji je overdozirao, ovdje u Swe (poslije dolaska iz Londona, koji je bio - po njegovim pricama - "opijatski paklen", zbog uprilicenog "spajanja sa porodicom", tj. "sklanjanja", jer mu otac, majka i brat zive ovdje), i ja takve ljude, koji su upali u narko-pakao, iskreno mogu jedino da - zalim.
Moj pokojni drug Laris, bio je (stono se kaze) "dusa od covjeka", dobar i plemenit, nesklon mutljavini vecine dzankija (nista kradje i prevare, vrlo malo posudbe koje je uvijek redovno vracao), iz
uzorne banjalucke porodice (otac zubar, majka profesor, ali - saznace se kasnije - bila je to jedna duboko disfunkcionalna familija, sa vrlo malo ljubavi u sebi: otac "sluzbenicki" indiferentan prema porodicnom zivotu i sa ljubavnim aferama iza sebe, a majka predominantan kompulzivni neurotik), ali, opet, imao je neko "prokletsvo" u sebi, nesto sto ga je - uprkos volji da se skine (i bezbroj neuspjesnih takvih pokusaja) - uvijek vracalo tom paklenom "anestetiku", koji mu je, valjda, jedini na trenuke vracao osjecaj "tolpine" koji nije dobijao od svojih bliznjih, nije nalazio oko sebe (Lari je perfektno svirao 3 instrumenta, koje je vrlo malo uzimao u ruke u stanjima trezvenosti, ali "opaljen" je svirao, iz dushe po 2-3h: kada bih ga zatekao u takvom stanju, bilo ga je uzivanje slusati, a svirao je uglavnom klasiku i jazz)...
Kod moje sestre (koju je, i ciju je djecu je prosto obozavao) ili kod mene nikada nije svracao opaljen, "iz postovanja" kako je to znao da kaze (i nije, jer bih ja to primjetio: tzv. "kljucanje"/"nodding", max 5-minutni "san" koji ih zna uhvatiti, "vlazne oci" i sl.), i tacno cetiri dana prije posto ce ga jedan prijatelj naci na WC-solji mrtvog od OD-ja (prijatelj koji nije u tome), jedan treci frend i ja smo bili kod njega sa katarzicnom pricom do kasno uvece da prestane s tim, da odemo zajedno s njim da se prijavi slijedece sedmice u jedan od programa za skidanje (jer sam je to pokusavao bezbroj puta, ali nije islo), i sve smo dogovorili (idemo zajedno s njim, dolazicemo u posjete, itd.), bio je ziv do te proklete i jebene subote... Da li je namjerno uzeo "golden shoot" ili ne (jer je zivot, ma koliko on to zadrzavao za sebe, emocionalno percipirao kao poprilican Pakao, pogotovo s tim u kombinaciji: rat, izgnanstvo, porodicni problemi... hm, ucenje svedskog poslije Londona
; da li mu je prosto "dokurcilo da zivi"), ali mi to, eto, nikada necemo saznati.
Ja narkomane mogu samo da zalim, jer nije tu u pitanju jedino "stvar izbora" - obzirom da je za njih zaista tesko i "skinuti" se sa neceg takvog (cisto "tehnicki"), nego su tu u pitanju i i cinjenicne tezine necijih egzistencija, koje su mozda i natjerale nekog da posegne za drogama.