Nas znanac:
SvetlostVostoka
(Venceremos)
14. april 2011. u 04.21
Моје искуство у пићу са Русима до сада и није нешто.
Прво сам пио са Русима на својој свадби у Москви и нису ме импресионирали. Добро су потезали, али нису били издржљивији од мене. Иначе, ја спадам у оне издржљивије. Својевремено, док сам био студент, био сам у доброј форми. Имао сам пар пивских партнера за време студија. Учили смо једно време заједно и пили. Усавршио сам био технику да попијем брзо неколико пива, рецимо 4-5 пива за пола сата. И када ме прође први талас обезнањености, онда сам могао да пијем скоро бесконачано. Само идеш у тоалет и онда поново пијеш.
Дакле, Руси на свадби ме нису импресионирали. И увек до сада када сам им давао нашу ракију, говорили су како је јача од вотке.
Ипак, право ватрено крштење са ексирањем вотке имао сам када сам био са женом у Петрограду када смо били у гостима код једне пријатељице њене мајке. Ту се сипа пуна чаша од „деци” и само се сручи. При томе се, наравно, једе, али ексирање је ексирање. И добро сам поднео. А и та жена је феноменално подносила алкохол. Када смо завршили ручак и уништили вотку, одмах само изашли у град. Мислим, та жена је била невероватна. Била је пијана, али је све време контролисала ситуацију. Ја такође.
Ето.
"Jebem ti kolac...", sto bi rek'o moj cale...