Divljacka, divljacka tranzicijska drustva/tranzicijska posla.
Ali ima toga i ovde ama to rade crnci, Italijani... una faccia.
Permanentna ili bar intermitentna "Sablja" bila bi pozeljna za Srbiju ali to naravno moze da se izrodi (i izrodilo bi se) u policijsku drzavu/vladavinu besne i krvozedne rulje.
O tome sam cesto razmisljao od malena: dovoljan je jedan "rotten apple" u nekoj zajednici, pa i u porodici, pa da svi vremenom (ko brze a ko sporije) postanu, willy-nilly, rotten.
Like a self-fulfilling prophecy.
Normalan covek "u idealnim uslovima", da se posluzim Oksinim sjajnim zapazanjem, nikome ne zeli smrt niti mu to pada na pamet. Ima druga posla, radi nesto (platiti kiriju sledeceg meseca ovde je jebeni projekat za 2/3 stanovnistva, primera radi) pa nema kad, zadovoljava se sitnim svarima (nesto mazne negde, ustine za dupe kelnericu ili kasirku, lutrija, porn, mlako pivo i ladna prasetina, you name it), prosto mu ne ulazi u pamet bas; osim ako ne gleda neki partizanski/America, fuck yeah! film a i to izvetri do ujutru.
A onda se desi nesto ovako i kromanjonac koji razbija lobanje, jede mozgove i davi decu protivnika/suseda e bi li prokrcio put vlastitoj DNK izadje na videlo.
Ovo kazem jer sam namah pomislio da neko vrlo, vrlo bolestan ovog casa ocigledno tumara Srbijom i kako bih rad bio da ga/ih u nekoj zasedi izresetam iz puskomitraljeza, the Montenegran that I am.
Kao sto su uradili sa Kumom/Siptarom 2003., ili kako su se bese vec zvala ona dva olosa.
A svega mi, jutros se nisam probudio sa takvom mracnom mislju vec sam mislio sve do malopre nesto veselo, lepo sam proveo vikend, neke lepe stvari sam gledao i ovde do malopre a i na poslu sam, what could possibly go wrong?
Nisam pametan.